Monsinjor prof. dr. sc. Franjo Topić jedan je od najuglednijih teologa u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Paneeuropske unije BiH te počasni predsjednik, a mnogo godina i predsjednik HKD Napredak, poznat je po svom zagovaranju ekumenizma, jednakosti, bratstva i sestrinstva među ljudima, narodima i rasama. Svoja uvjerenja svakodnevno živi, a naročito se to vidjelo u ratu kada je odbio otići iz okupiranog Sarajeva, umjesto čega je ostao pomagati i hraniti sve podjednako – od katolika i pravoslavaca do muslimana.
Monsinjor Topić ekskluzivno za Dnevno napisao je svoj oproštaj od preminulog Pape Franje, kao i prisjećanje na Franjin posjet Bosni i Hercegovini, točnije Sarajevu, 2015. godine. Njegov tekst objavljujemo u cijelosti. Papa Franjo se vratio Ocu Nebeskom na Uskrsni ponedjeljak 21. travnja 2025. Vrlo je lijepa simbolika ove smrti. Na Uskrs se papa Franjo pojavio na balkonu bazilike svetog Petra da bi čestitao Uskrs Urbi et Orbi, samo je osobno čestitao Uskrs, a poruku je pročitao vatikanski službenik.
I to je bila javna Papina oporuka, jer je sažeo sve bitne teme o kojima je u svom pontifikatu govorio: prije svega o miru u Ukrajini, Palestini, Mjanmaru, Sudanu itd.; pozvao je svijet na razoružanje, na promicanje bratstva među ljudima i vjernicima svih vjera. Blagdan Uskrsa je slavljenje Isusovog oživljavanja nakon smrti na Veliki petak. Bez toga blagdana kršćanstvo bi bilo samo jedna religija kakvih ima na stotine. Treba ponoviti sa svetim Pavlom: Ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je naša vjera.
Nova era u povijesti Crkve
U ovome spomenu treba kazati bar osnovne životne podatke. Jorge Bergoglio je rođen 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu od doseljenih talijanskih roditelja. Bio je isusovac, pomoćni biskup Buenos Airesa i kasnije nadbiskup te je postao i kardinal. Buenos Aires je uz Milano najveća biskupija u svijetu. Kardinal Bergoglio je, pomalo na iznenađenje, izabran za rimskog biskupa i time za poglavara Katoličke Crkve 13. ožujka 2013. godine.
Uzeo je ime Franjo, što je prvi put u povijesti kao što je i prvi put u povijesti jedan isusovac izabran za papu. Zanimljivo je da nitko nije prije uzeo ime Franjo za osam stoljeća, a isto je zanimljivo da 500 godina nije izabran isusovac. A isusovci su najugledniji i najveći red i uz to imaju najbolja sveučilišta u svijetu te su se smatrali se najučenijima i najboljim odgojiteljima.
Argentinski kardinal je prvi papa iz Južne Amerike, čime se otvorila nova epoha u povijesti papa a i Katoličke Crkve. Činjenica da je dijete migranata sigurno je utjecala na njegovu osjetljivost prema suvremenim migrantima. Prema svojoj ideji da se Crkva treba prvenstveno brinuti osim o migrantima i o siromašnima, o malenima i o periferiji papa Franjo je prvo posjetio Albaniju koja je bila i službeno proglašena od predsjednika Envera Hoxhe ateističkom zemljom.
Opredjeljenje za mir
Tamo je vjera jedva i preživjela komunistički i ateistički teror, čije se posljedice vide i danas. Zatim je htio 2014. posjetiti Bosnu i Hercegovinu, prigodom stoljetnice Prvog svjetskog rata. Posjet je odgođen jer su izbili protesti u Sarajevu i u nekim drugim gradovima. Posjetom BiH 6. lipnja 2015. htio je izraziti svoju ljubav prema mjesnoj Crkvi i BiH, ali i opredjeljenje za mir. U Sarajevu je de facto ubojstvom austrijskog prijestolonasljednika Ferdinanda od strane Gavrila Principa započeo 1914. Veliki rat, prvi svjetski rat. Za ovaj kontekst je važno kazati da se nakon II. svjetskog rata dogodio i zadnji rat (1991.-1995.), stoga je BiH i Sarajevo povlašteno mjesto za mirotvorne ideje a i za ekumenizam i međureligijski dijalog koje su dvije najveće ideje zadnjih stotinjak godina.
Prije su se ekumenizam i dijalog smatrali slabošću i popustljivošću, bilo je bitno za većinu vjerskih zajednica što više naglašavati da su oni jedina prava vjerska zajednica. Smatram da je BiH dobar uzorak za neke osnovne Franjine ideje i stavove. Posjet je unatoč nekih sumnji bio uspješan. Stadion Koševo bio je prepun s oko 70.000 vjernika, bilo je puno biskupa i svećenika. Vlast i mediji kao i pripadnici drugih vjera srdačno su dočekali papu mirotvorca. Mnoge radnje su bile zatvorene, mnogi ljudi i drugih vjera nisu se mogli kretati, ali nitko se nije bunio. Kao i moto papina cjelokupnog posjeta i posebno propovijed je bila obilježena evanđeoskom idejom: Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati. Važno je da je rekao da je mir djelo pravde. Uz ideju mirotvorstva papa je promicao ekumenizam i međureligijski dijalog i susreo se s liderima tradicionalnih bosanskohercegovačkih vjerskih zajednica: židovskom, pravoslavnom i islamskom. Znakovito je kako papa Franjo snažno promiče ove ideje, iako se ne bi očekivalo s obzirom na to da dolazi iz Argentine, u kojoj nema pravoslavnih ni muslimana.
BiH u kojoj žive katolici, pravoslavni, muslimani, židovi i drugi je locus theologicus (teološko mjesto) za ekumenizam i međureligijski dijalog. Ne treba se umoriti i ponavljati da ova zemlja ima misiju na području ekumenizma i dijaloga, što je i papa Franjo razumio. To je teška misija i teška zadaća, ali je zadaća za sve prave vjernike a i za sve ljude bez obzira koliko to teško izgledalo. To je prednost ali i teret BiH, jer većina ljudi su po naravi fundamentalisti. Većina ljudi bi voljela etnički, vjerski, jezički, rasno i u svakom drugom smislu „čiste zemlje“. Za to su neki promicali ideju „etničkog čišćenja“, a bilo bi bolje promicati ideju „etičkog čišćenja“.
Nužnost dijaloga
Na svijetu postoji više rasa, tisuće naroda i plemena, preko dvije tisuće religija. Lingvisti kažu da danas na svijetu ima oko 6800. Npr. Indija ima oko 1,4 milijardu stanovnika a govori se preko stotinu jezika, a službeni su hindi i engleski te još 18 drugih jezika. U Nigeriji se govori 527 različitih jezika. A u BiH smetaju tri jezika! Može biti donekle i razumljivo da ljudi žele apsolutnu istost i čistost, jer je jednostavnije, ali je to nerealno, neprirodno i nebožanski. Tko to želi biti nerealan, neprirodan i nebožanski? A istost vodi u brisanje svih razlika, na koncu u brisanje osobnosti i osoba. Tko želi da bude izbrisan kao osoba? To je bitna ideja svih totalitarizama koji bi željeli uništiti sve razlike i da imaju „čistu rasu“, čistu zemlju itd. Neki tvrde da je ekumenizam i dijalog nemoguća misija, a u svem životu nužan je dijalog: u obitelji, na radnom mjestu, u društvu i uopće u cijelom životu.
Da pojednostavimo, bez dijaloga, razgovora nema pravog života uopće, kažu stručnjaci da dijete ne bi ni progovorilo da nema drugih Naravno ne treba se zaboraviti da postoje zli ljudi i šejtan koji se protive miru, suživotu i svemu Dobrom. Papa Franjo je upravo u Sarajevu proročanski ustvrdio: „To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi ‘u dijelovima’ te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima“. Rat u Ukrajini, Palestini i drugdje to potvrđuje. Papa je bio svjestan da postoje neki (ne)ljudi koji namjerno stvaraju i izazivaju napetosti i nerede, „posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje“. Stoga je sve pozvao na odgovornost i zauzetost da budu mirotvorci, jer će se „sinovima Božjim zvati“. Ima li ljepšeg imena i ljepše časti nego biti „sin Božji“!
Svi smo mi sestre i braća. Kako ovo lijepo zvuči! To može napisati samo dobra i široka duša. A tako je, jer nas je stvorio jedan Bog, jer su nas rodili mama i tata, osobe i članovi istog čovječanstva. Na blagdan sv. Franje Asiškog, u nedjelju, 4. listopada 2020., papa Franjo je hodočastio u Asiz na grob sv. Franje i potpisao novu encikliku (pismo) Svi smo sestre i braća (Fratelli tutti), to u talijanskom kontekstu znači braća i sestre. Već je značajna simbolika što je papa išao negdje izvan Vatikana potpisivati encikliku a još je posebna simbolika što je išao u Asiz. Očito je da se ovaj papa posebno nadahnjuje na idejama i životu sv. Franje, zato je uzeo i to ime što je prvi put u povijesti papa. A i njegova enciklika Laudato si, o čuvanju svega stvorenog, nadahnuta je idejama Asiškog siromaška.
Enciklika Fratelli tutti
Nešto više ćemo reći o enciklici-pismu Fratelli tutti, “Svi smo braća i sestre.” Ovo je treća enciklika ovoga pape. Kao što je crkvena praksa uvijek postoji kontinuitet ideja i stavova s tradicijom ali postoji i diskontinuitet, tj. neke novosti zavisno od okolnosti i razvoja društva. Onako kako je to lijepo izrazio poljski filozof Kolakowski: da se naši preci nisu bunili protiv tradicije mi bismo još bili u pećinama. A kada bi danas nastala sveopća pobuna protiv tradicije, mi bismo se ponovo vratili u pećine. Treba nastojati i raditi na napretku i razvoju društva i čovjeka, ali treba uvažavati prethodna dostignuća, jer ne počinje svijet s nama, kao što nekada neki misle i tako rade. Pismo Svi smo sestre i braća bavi se ondašnjim aktualnim društvenim i svjetskim pitanjima od svjetski ugrožavajuće pandemije koronavirusa Covid-19 do najvažnijeg pitanja ljudskog bratstva, tj. osjećaja za potrebe drugih ugroženih od pandemije, obespravljenosti, izrabljivanja i siromaštva. Sveti Otac navodi da je mogućnost ljudskog bratstva utemeljena na neotuđivom dostojanstvu svakog čovjeka.
Napisao je: ‘Društveno prijateljstvo i sveopće bratstvo nužno zahtijevaju priznavanje vrijednosti svake ljudske osobe, uvijek i svugdje’ (Fratelli tutti, br. 108). Ako se ugrozi dostojanstvo osoba s invaliditetom, onih koji se suočavaju sa siromaštvom ili onih koji nemaju pristup obrazovanju, ‘bratstvo će ostati samo još jedan neodređeni ideal’ (FT 109). Vrijedno je ponoviti da je pojam osobe iznašašće kršćanstva čime je osigurana temeljna vrijednost svakog čovjeka i to je bio temelj za osporavanje ropstva i drugih izrabljivanja ljudi. Sveti Otac donosi popis ‘tamnih oblaka’ koji potamnjuju i otežavaju stvaranje ljudskog bratstva. Među njima su: porast kulture odbacivanja, prijetnje dostojanstvu migranata, pandemija virusa Covid-19, agresija potaknuta digitalnom komunikacijom i gubitak ljubavi prema mudrosti. (FT 9 – 55). Ovdje treba spomenuti da Papa proziva pretjeranu upotrebu i zloupotrebu društvenih mreža koje mjesto da stvaraju veću povezanost i sporazumijevanje za što imaju mogućnost, često nanose štetu međuljudskim odnosima.
Jedna od ključnih slika u ovom Pismu jest evanđeoska prispodoba o milosrdnom Samaritancu, dakle čovjeku koji pritječe u pomoć izudaranom čovjeku. Samaritanac je stranac Židovima, često su bili i neprijatelji. Stoga i današnji ‘ranjeni svijet’ treba obnavljati sa sviješću da nitko nije stranac. Suočeni s toliko boli i patnje ljudi koji su ranjeni na različite načine, naš je pravi put oponašati Dobrog Samaritanca‘, tj. priteći u pomoć svima koji su potrebni pomoći (FT 66).
Za gosta uvijek najbolje
„Svaka zdrava kultura je otvorena i gostoljubiva.“ Ako ima išta vrijedno u Bosni i Hercegovinii Hrvatskoj onda je to gostoljubivost. Gostu se daje uvijek najbolje, a za domaću čeljad što ostane. Mi smo često u ratu i u velikoj oskudici davali gostima puno bolje nego sebi i tako često škodili sebi dajući krivu sliku kao da i mi jedemo tako svaki dan. Ne daje onaj tko ima nego onaj koji ima dobru dušu i srce. Željeno ljudsko bratstvo treba ‘hraniti’ ponovnim otkrićem ljubavi. Papa Franjo ističe: ‘Ljubav je, dakle, više od niza dobronamjernih djela. Ti postupci imaju izvor u zajedništvu koje je sve više usmjereno prema drugima, smatrajući ih vrijednima, dostojnima, ugodnima i lijepima, bez obzira na njihov fizički ili moralni izgled’ (FT 94).
Znajući za važnost i ulogu politike Papa poziva na novu vrstu politike koja treba biti usmjerena na traženje općeg dobra svih ljudi bez obzira na rasu, naciju ili vjeru. Tako veli: ‘Nedostatak brige za ranjive može se sakriti iza populizma koji ih demagoški iskorištava u svoje svrhe ili liberalizma koji služi ekonomskim interesima moćnika’ (FT 155). U središtu ove nove politike mora biti dobrotvornost, potaknuta spremnošću na žrtve i otvorenom potrebom da bi se uistinu čovječanstvo ujedinilo.
Traži da međunarodne organizacije od Ujedinjenih naroda pa dalje budu učinkovitije. Prirodna dobra i Zemlja je vlasništvo svih ljudi, što je šire obrađivao u svojoj enciklici Laudato si, a ne samo bogatih pojedinaca i država. Vrijedno je istaknuti da je već Ivan Pavao II. Veliki tražio da bogate zemlje oproste sav ili dobar dio dugova siromašnih zemalja, što je tražio i Franjo. Papa Franjo kao i Ivan Pavao II. naglašava: Ne može se ubijati u ime vjere, „jer Bog nema potrebe da bude branjen ni od koga“. Važno je uočiti da enciklika ne poziva samo katolike nego i sve vjernike i sve ljude da rade na miru, pravdi i općem bratstvu. Papa Franjo je u ovoj enciklici citirao pismo Hrvatske biskupske konferencije od 1. svibnja 1995.: „Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje“. Novost i specifičnost ove Enciklike je da govori o bratstvu svih ljudi bez obzira na naciju i vjeru i o društvenom prijateljstvu bez bilo kojih granica. Papa Franjo piše: ‘Moja je želja da, u ovo naše vrijeme, priznajući dostojanstvo svake ljudske osobe, možemo pridonijeti ponovnom rađanju sveopće težnje za bratstvom. Riječ je o bratstvu svih muškaraca i žena’ (FT 9).
Papina pitanja
Šireći pogled izvan nacionalnih granica pojedinih država i promišljanja o sveopćem bratstvu koje uključuje cijeli svijet i zahtjeva reformu svjetskih organizacija, uključujući i Organizaciju ujedinjenih naroda, papa Franjo, sve poziva „na izgradnju društvenog i političkog projekta kojemu je duša dobrotvornost“. Papa postavlja svim ljudima neka pitanja: Koliko sam ljubavi uložio u svoj posao? U čemu sam postigao da narod napreduje? Kakav sam utisak ostavio na život društva? Koje sam stvarne veze izgradio? Koje sam pozitivne sile oslobodio? Koliko sam društvenog mira posijao? Što sam proizveo na povjerenom mi mjestu? Šesto poglavlje enciklike govori o važnosti dijaloga. Osim najbolje politike za stvaranje ove kulture sveopćeg bratstva u kojoj nitko nije isključen nego smo svi braća i sestre potreban nam je, ističe to šesto poglavlje, „dijalog koji poštuje, dopušta i traži istinu stvara ozračje društvenog prijateljstva“.
„Ako je taj dijalog autentičan onda on pretpostavlja sposobnost poštivanja i drukčijih gledišta, njegovo pravo da bude svoj i da bude drukčiji te podrazumijeva i potrebu odricanja od nečega svoga za opće dobro.“ Ova potreba odricanja se osobito odnosi na rane koje je potrebno zaliječiti kako bismo mogli vratiti mir i zajednički hodati putovima novoga susreta. Na kraju enciklike nalaze se dvije molitve. Jedna je molitva Stvoritelju koju možemo moliti s drugim monoteističkim religijama koji su nam braća i sestre po stvaranju, a druga je ekumenska kršćanska molitva koju možemo moliti sa svojom odijeljenom kršćanskom braćom i sestrama koji su nam braća i sestre u Isusu Kristu koji se učinio bratom svih ljudi.
Treba barem spomenuti da je papa Franjo dao puno neočekivanih dužnosti ženama, od kojih jedna prefekt Dikasterija a druga upraviteljica vatikanskih dobara.
Kvasac za ideju bratstva
Korisna je knjiga na hrvatskom Naša majka Zemlja, u kojoj su sabrani Papini tekstovi, nagovori i propovijedi o stvorenom. Često je pitanje učinka pojedinih dokumenata i svega učenja pape Franje i sad kad je završio svoje ovozemaljsko putovanje. Ako bi 10% katolika prihvatilo Papine ideje to bi bilo već oko 140 milijuna ljudi koji bi bili veliki kvasac za rast ideje sveopćeg sestrinstva i bratstva.
Vrijedno je istaknuti da su ove ideje već našle odjeke u Bosni i Hercegovini jer je 2022. osnovana zaklada Ljudsko bratstvo koja je nadahnuta ovim idejama pape Franje. Ova zaklada gradi dvoranu i kapelu u Novom Travniku I svake godine organizira okrugli stol sa sudionicima iz različitih vjerskih i nacionalnih zajednica. Ove godine će biti 24. svibnja u Novom Travniku a govorit će kardinal Vinko Puljić, prof. Pavo Barišić (Zagreb), akademik Mirko Pejanović, prof. Dževada Šuško, prof. Rastko Jović (Beograd) i drugi. Na kraju enciklike nalaze se dvije molitve.
Jedna je molitva Stvoritelju koju možemo moliti s drugim monoteističkim religijama koji su nam braća i sestre po stvaranju, a druga je ekumenska kršćanska molitva koju možemo moliti sa svojom odijeljenom kršćanskom braćom i sestrama koji su nam braća i sestre u Isusu Kristu koji se učinio bratom svih ljudi. Papa Franjo zaključuje encikliku ovako: ‘Znakovi vremena jasno pokazuju da su ljudsko bratstvo i briga o stvorenomu jedini put prema cjelovitom razvoju i miru, na koji su već upozorili sveti pape Ivan XXIII., Pavao VI. i Ivan Pavao II.’
Izvor: dnevno.hr