Enver Hoxha – vođa Albanije kojem je uzor bio Staljin – 1985.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć.

Dana 11. travnja 1985. godine umro je Enver Hoxha, dugogodišnji komunistički vođa Albanije. Vladao je duže čak i od Josipa Broza Tita, jer ga je nadživio za gotovo pet godina (obojica su se profilirala kao čelnici još u razdoblju Drugog svjetskog rata). Enver Hoxha rođen je 1908. godine, otac mu je bio trgovac tkaninama i za vrijeme njegova djetinstva puno je putovao, zbog čega se okrenuo stricu Hysanu koji je izvršio veliki utjecaj na njega. Naime, stric je bio pobornik neovisnosti Albanije, a nakon međunarodnog priznanja 1912. protivio se vladajućim kastam, pogotovo nakon dolaska kralja Zoga na vlast.

Jedno vrijeme mladi Enver je radio kao učitelj, ali je posao izgubio kada se odbio učlaniti u Albansku fašističku stranku. U vrijeme invazije fašističke Italije na Albaniju borio se protiv okupatora te je prešao u ilegalu osnovavši Albansku komunističku partiju čiji je bio glavni sekretar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć. Nakon rata je čak postojala opcija po kojoj bi Albanija ušla u komunističku Jugoslaviju kao republika. To se izjalovilo nakon Titovog razlaska sa Staljinom. Naime, Hoxha je bio uvjereni Staljinist te je prekinuo sve veze s Jugoslavijom i od svoje države napravio svojevrsni bunker na Balkanu. Dao je izgraditi nevjerojatnih 70.000. bunkera za jednu osobu u vrijema kada je cijela Albanija imal 3 milijuna stanovnika.

Po uzoru na Staljinov režim osnovao je tajnu policiju Sigurmi koja je protivnike režima ili ubijala ili tjerala da emigriraju. Oduzimao je zemlju bogatim veleposjednicima, provodivši kolektivizaciju. Također je žestoko napadao Crkvu. Plijenio je džamije, crkve i samostane prenamjenivši ih u staje, skladišta ili kina.

U posljednjim godinama života imao je Enver Hoxha velikih zdravstvenih problema. Još 1973. godine doživio je srčani udar od kojeg se nikada nije u potpunosti oporavio, tako da je 1981. godine otišao u mirovinu. Desetljećima je bolovao od dijabetesa, a u posljednjim je danima bio prikovan za invalidska kolica. Umro je u Tirani, glavnom gradu Albanije, od posljedica srčane bolesti.

Izvor: povijest.hr

Najnovije

STRATEŠKO PARTNERSTVO ZA ODRŽIVU BUDUĆNOST: HT Eronet i HerzegovinaBike grade cikloturističku priču

Kada se spoje vizija o održivom turizmu i društvena...

HNK Mostar – počele probe za novu predstavu “Ćelava pjevačica”

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru počele su probe...

Obavijest o nastavku projekta fizičkog označavanja zgrada tablicama s kućnim brojem i uspostave adresnog registra za Grad Mostar

Donošenjem Odluke o adresnom sustavu i označavanju naseljenih mjesta,...

Akcija dobrovoljnog darivanja krvi za pučanstvo Ljubuškoga

Akcija dobrovoljnog darivanja krvi za pučanstvo Ljubuškoga bit će...

Snaga ljudske povezanosti u online svijetu – tvoje pismo može osvojiti svijet!

Svjetska poštanska unija (UPU) i ove godine organizira Međunarodno...

Pavo Barišić s konferencije u Skopju poručio: Sjeverna Makedonija test je vjerodostojnosti europske politike

Predsjednik Međunarodne i Hrvatske paneuropske unije prof. dr. sc. Pavo...

Mladi poduzetnici u fokusu: održane dvije radionice i okrugli stol o unapređenju poslovnog okruženja

U okviru projekta realiziranog u suradnji s Institutom za...