Enver Hoxha – vođa Albanije kojem je uzor bio Staljin – 1985.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć.

Dana 11. travnja 1985. godine umro je Enver Hoxha, dugogodišnji komunistički vođa Albanije. Vladao je duže čak i od Josipa Broza Tita, jer ga je nadživio za gotovo pet godina (obojica su se profilirala kao čelnici još u razdoblju Drugog svjetskog rata). Enver Hoxha rođen je 1908. godine, otac mu je bio trgovac tkaninama i za vrijeme njegova djetinstva puno je putovao, zbog čega se okrenuo stricu Hysanu koji je izvršio veliki utjecaj na njega. Naime, stric je bio pobornik neovisnosti Albanije, a nakon međunarodnog priznanja 1912. protivio se vladajućim kastam, pogotovo nakon dolaska kralja Zoga na vlast.

Jedno vrijeme mladi Enver je radio kao učitelj, ali je posao izgubio kada se odbio učlaniti u Albansku fašističku stranku. U vrijeme invazije fašističke Italije na Albaniju borio se protiv okupatora te je prešao u ilegalu osnovavši Albansku komunističku partiju čiji je bio glavni sekretar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć. Nakon rata je čak postojala opcija po kojoj bi Albanija ušla u komunističku Jugoslaviju kao republika. To se izjalovilo nakon Titovog razlaska sa Staljinom. Naime, Hoxha je bio uvjereni Staljinist te je prekinuo sve veze s Jugoslavijom i od svoje države napravio svojevrsni bunker na Balkanu. Dao je izgraditi nevjerojatnih 70.000. bunkera za jednu osobu u vrijema kada je cijela Albanija imal 3 milijuna stanovnika.

Po uzoru na Staljinov režim osnovao je tajnu policiju Sigurmi koja je protivnike režima ili ubijala ili tjerala da emigriraju. Oduzimao je zemlju bogatim veleposjednicima, provodivši kolektivizaciju. Također je žestoko napadao Crkvu. Plijenio je džamije, crkve i samostane prenamjenivši ih u staje, skladišta ili kina.

U posljednjim godinama života imao je Enver Hoxha velikih zdravstvenih problema. Još 1973. godine doživio je srčani udar od kojeg se nikada nije u potpunosti oporavio, tako da je 1981. godine otišao u mirovinu. Desetljećima je bolovao od dijabetesa, a u posljednjim je danima bio prikovan za invalidska kolica. Umro je u Tirani, glavnom gradu Albanije, od posljedica srčane bolesti.

Izvor: povijest.hr

Najnovije

Umjetničko-aktivistička postavka: Stolice koje govore

Inicijativa građani/na Mostara u srijedu, 26.11.2025. godine, na Španskom...

Izvrsni rezultati Gimnastičkog kluba Libertas Mostar na Gimnastičkom kupu u Konjicu

Gimnastički klub Libertas Mostar ovog vikenda nastupio je na...

Obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a u Federaciji BiH

Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a obilježava se u ponedjeljak,...

Susret zborova u Širokom Brijegu

Udruga hrvatskih amaterskih kulturno-umjetničkih društava u BiH u suorganizaciji...

Taekwondo klub Cro Star Mostar nastavlja s velikim uspjesima

Taekwondo klub CRO STAR Mostar nastavio je s impresivnim...

Marušić taekwondo akademija ostvarila je odličan rezultat na međunarodnom turniru “Kup Marjana 2025”

U Splitu se održao međunarodni taekwondo turnir “Kup Marjana...

Najava Svečane akademije Filozofskoga fakulteta SUM-a

Svečana akademija u povodu obilježavanja 20. obljetnice Filozofskoga fakulteta...