Enver Hoxha – vođa Albanije kojem je uzor bio Staljin – 1985.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć.

Dana 11. travnja 1985. godine umro je Enver Hoxha, dugogodišnji komunistički vođa Albanije. Vladao je duže čak i od Josipa Broza Tita, jer ga je nadživio za gotovo pet godina (obojica su se profilirala kao čelnici još u razdoblju Drugog svjetskog rata). Enver Hoxha rođen je 1908. godine, otac mu je bio trgovac tkaninama i za vrijeme njegova djetinstva puno je putovao, zbog čega se okrenuo stricu Hysanu koji je izvršio veliki utjecaj na njega. Naime, stric je bio pobornik neovisnosti Albanije, a nakon međunarodnog priznanja 1912. protivio se vladajućim kastam, pogotovo nakon dolaska kralja Zoga na vlast.

Jedno vrijeme mladi Enver je radio kao učitelj, ali je posao izgubio kada se odbio učlaniti u Albansku fašističku stranku. U vrijeme invazije fašističke Italije na Albaniju borio se protiv okupatora te je prešao u ilegalu osnovavši Albansku komunističku partiju čiji je bio glavni sekretar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć. Nakon rata je čak postojala opcija po kojoj bi Albanija ušla u komunističku Jugoslaviju kao republika. To se izjalovilo nakon Titovog razlaska sa Staljinom. Naime, Hoxha je bio uvjereni Staljinist te je prekinuo sve veze s Jugoslavijom i od svoje države napravio svojevrsni bunker na Balkanu. Dao je izgraditi nevjerojatnih 70.000. bunkera za jednu osobu u vrijema kada je cijela Albanija imal 3 milijuna stanovnika.

Po uzoru na Staljinov režim osnovao je tajnu policiju Sigurmi koja je protivnike režima ili ubijala ili tjerala da emigriraju. Oduzimao je zemlju bogatim veleposjednicima, provodivši kolektivizaciju. Također je žestoko napadao Crkvu. Plijenio je džamije, crkve i samostane prenamjenivši ih u staje, skladišta ili kina.

U posljednjim godinama života imao je Enver Hoxha velikih zdravstvenih problema. Još 1973. godine doživio je srčani udar od kojeg se nikada nije u potpunosti oporavio, tako da je 1981. godine otišao u mirovinu. Desetljećima je bolovao od dijabetesa, a u posljednjim je danima bio prikovan za invalidska kolica. Umro je u Tirani, glavnom gradu Albanije, od posljedica srčane bolesti.

Izvor: povijest.hr

Najnovije

U Hercegovačko-neretvanskoj županiji od početka godine zabilježeno gotovo 900 požara!

Sukladno izvješću voditelja Operativnoga centra Civilne zaštite Hercegovačko-neretvanske županije...

Građanima dostupna usluga online izdavanja uvjerenja o nevođenju kaznenoga postupka

Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Hercegovačko-neretvanske županije izvješćuje...

Vraćen sjaj jednom od simbola Širokog Brijega – završeni radovi na uređenju hrvatskog grba

Završeni su radovi na uređenju i redovitom održavanju prepoznatljivog...

Marko Papić: Nagrada Neum Region će postati prestižno fotografsko priznanje i nova turistička priča Neuma

Udruga Neum Region, nastala iz istoimene digitalne zajednice, pokrenula...

Nakon dvije rasprodane Kosače, predstava MARE stize i u Herceg etno selo

Nakon dva rasprodana gostovanja u velikoj dvorani Hrvatskog doma...

Međugorje će ugostiti međunarodni šahovski turnir sa sudionicima iz najmanje 15 europskih i azijskih zemalja

Vlada Hercegovačko-neretvanske županije pružit će financijsku potporu višednevnomu Međunarodnom...

Enis Bešlagić u Herceg etno selu – večer koja se pamti srcem

Nakon što je osvojio publiku diljem regije i svijeta...

Oliver Jakovčev Berekin predstavio pjesmu „Meni se plače“: Satira o turizmu i životu u dalmatinskim mjestima

Turizam donosi brojne prednosti, ali život u turističkim mjestima...