Početkom XIII. st. doživjele su vrhunac borbe za oslobođenje svetih mjesta u Kristovoj zemaljskoj domovini Palestini. Muslimani su križarima pružali sve snažniji otpor, a nesloga i razjedinjenost kršćanskih knezova pridonosila je njihovu porazu. U to vrijeme upalo je u ruke muslimanima mnoštvo kršćana koji postadoše bijedni robovi. Da bi se pomoglo, nastao je na kršćanskom zapadu red mercedarijevaca za otkup kršćana. Jedan od njegovih suosnivača je i svetac kojega danas slavimo, sveti Rajmund Penjafortski.
Rođen je kao sin plemića oko 1175. g. u blizini Barcelone. Već s 20 godina postaje profesor na sveučilištu u Barceloni a sa 30 godina odlazi na slavno sveučilište u Bolognu. Godine 1219. odazivajući se pozivu biskupa Berengara, vratio se u Barcelonu. Tu je postao svećenik, kanonik pa čak i generalni vikar. Otvarala mu se sjajna crkvena karijera koju on ne želi. Pridružuje se novoosnovanom dominikanskom redu prigrlivši redovničko siromaštvo, poniznost i poslušnost.
Izašao je na glas kao sjajan propovjednik pa ga je papa Grgur IX. godine 1223. pozvao u Rim i tu je postao njegov ispovjednik i savjetnik. Bila mu je ponuđena biskupska čast koju on odbija i vraća se u svoj dominikanski red. Sa sv. Petrom Nolascom osniva red za otkup kršćanskih robova. Njegov dugi život, doživio je 100 godina, bio je u svakom pogledu plodan dobrim i svetim djelima. Godine 1601. Crkva mu je podijelila najvišu čast kada ga je proglasila svetim.
ktabkbih.net/obican.info