Već tradicionalni sudionik kazališnoga programa Mostarskoga proljeća, ansambl Narodnoga pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke, izvest će u srijedu 13. svibnja od 20 sati u Velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače predstavu „Gospođa Olga“ autora Milutina Bojića.
Redatelj kazališne poslastice koju publici donosi Mostarsko proljeće 2026. – XXVIII. Dani Matice hrvatske je Jug Đorđević, dramaturgiju potpisuje Đorđe Kosić, scenografiju Dragana Purković Macan dok je za kostime zadužena Velimirka Damjanović.
Na sceni će se naći sedam glumaca, a glavnu ulogu Olge Ristićke utjelovljuje Nela Mihailović, advokat Novaković je Ljubiša Savanović dok će se u ulozi Novakovićke, njegove supruge, naći Slađana Zrnić / Nikolina Friganović. Njihova sina Gidru glumi Aleksandar Vučković, Olginu kći Vuku Iva Milanović, a služavka Marija je glumica Smiljana Marinković.
Sponzor večeri je JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne d. d. Mostar, a ulaznice po cijeni od 20 KM mogu se rezervirati/kupiti na blagajni/prodajnome mjestu Kosače.
Bojićev tekst napisan još davne 1914. godine, uoči Prvog svjetskog rata, praizvedbu je imao tek 1979. u Narodnom pozorištu Beograd, a u naslovnoj ulozi, ulozi gospođe Olge, tada se našla glumačka diva Olivera Marković.
Inače, predstava “Gospođa Olga” po tekstu Milutina Bojića i u režiji Juga Đorđevića doživjela je premijeru na Velikoj sceni Narodnog pozorišta RS-a, a u koprodukciji te kuće i Narodnog pozorišta Beograd, u prosincu prošle godine. Milutin Bojić u ovoj se drami bavi ženskim ćudima i muškim mekuštvom, ali iz različite perspektive. Iako ju je autor nazivao komedijom, kritika kaže kako je problem taj što je danas u njoj malo što komično.
RIJEČ REDATELJA:
Oduvijek mi je bilo teško formulirati „riječ redatelja“ u unaprijed određenom obliku. Redateljeva riječ, po definiciji, služi da približi i objasni ideju ili koncept koji smo mi, kao autorski tim, zamislili, a potom ga preda publici da ga „doživi, zaključi, prihvati ili odbaci“. Zato redateljeva riječ nosi određenu težinu – u odnosu na nju, publika, ali i kritičari, često važu je li ono što je napisano zapravo provedeno na sceni.
Uostalom, riječ je oduvijek imala težinu. Još kao dijete volio sam bajku o kozjim ušima cara Trojana, o brijaču koji, skrivajući carevu tajnu zakopanu u rupu, zapravo, štiteći sebe – objavljuje svijetu ono što se ne smije izgovoriti. A u Bojićevoj drami, napisanoj prije više od stoljeća, upravo je riječ ta koja pokreće lavinu. Bilo tajno ili javno, izgovoreno, neizgovoreno ili potisnuto, jedna riječ – primjerice: incest, bolest, novac, čast – može skupo stajati likove koji, poput brijača u bajci, pokušavaju duboko zakopati svoje tajne, nadajući se da iz te rupe neće izrasti trokrako zvono, lijepo i visoko kao stijena.
Ali što se događa ako iz svih tih tajni, strahova i neizrečenih istina ne izraste samo jedno drvo, već cijela šuma i njezin korov, koji preplavljuju svijet? Što se događa ako u tom šipražju smrt počnemo doživljavati kao blagostanje? Što onda?
PR Mostarskoga proljeća – Dana Matice hrvatske
Fotografije: Matica hrvatska Mostar/Narodno pozorište RS-a