Evanđelje dana Mk 10, 17-30
Što imaš, prodaj i idi za mnom!
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Mk 10, 17-30 – O. Lorenzo Montecalvo
Moguće je čuvati sve zapovijedi i ne iskusiti ljubav, mir i radost toga što smo djeca Božja. Čuvanje zapovijedi, moralnog zakona urezanog u čovječje srce, ne jamči nam život vječni. Prije svega, što je život vječni? To je življenje sâmog života Trojedinog Boga. Božji život je život prečiste ljubavi. Onaj tko ima život vječni osjeća se jedno s Ocem nebeskim. Stoga se nikad ne osjeća sâm, ne živi u strahu, uvijek se osjeća ljubljen i blagoslovljen od Boga. Svjestan je da je Bog dobro učinio svaku stvar u njegovom životu.
Živi u skladu s voljom Božjom. U boli se ne buni i ne sudi Boga, blagoslivlja ga za svaku stvar. Onaj tko ima život vječni ljubi sebe i prihvaća se kao Dijete Božje. Ne pati od nijednog kompleksa manje vrijednosti. Osjeća se dragocjen, unatoč svojim ograničenjima i grijesima počinjenim iz slabosti. Osmijeh je uvijek na njegovim usnama. Onaj tko ima život vječni nije depresivac. Prihvaća svoju povijest koja je sačinjena od pogrešaka, grijeha, te pretrpljenog nasilja i zlostavljanja.
Ne proklinje dan svog rođenja, naprotiv, uvijek i svugdje blagoslivlja Gospodina.
Onaj tko ima život vječni nema neprijatelja. Ljubi sve, čak i one koji mu prouzrokuju trpljenja i razočaranja. Njegov jedini neprijatelj je đavao s kojim nema nikakav odnos.
Kako bi imao život vječni, Sveti Franjo je prodao sva svoja dobra, a prihod je dao siromasima. On je shvatio da život (ljubav, radost i mir) ne dolazi od novca. Škrtost čovjeka čini uskogrudnim i slijepim na osnovne potrebe siromaha.
Ljubav prema novcu mnoge kršćane sprječava da s ljubavlju slijede Gospodina. Ne sprječava novac čovjeka da uđe u raj, već bolesna navezanost na njega. Novac može biti veliko sredstvo ili ključ za otvaranje vrata Raja. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja)
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.