Enver Hoxha – vođa Albanije kojem je uzor bio Staljin – 1985.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć.

Dana 11. travnja 1985. godine umro je Enver Hoxha, dugogodišnji komunistički vođa Albanije. Vladao je duže čak i od Josipa Broza Tita, jer ga je nadživio za gotovo pet godina (obojica su se profilirala kao čelnici još u razdoblju Drugog svjetskog rata). Enver Hoxha rođen je 1908. godine, otac mu je bio trgovac tkaninama i za vrijeme njegova djetinstva puno je putovao, zbog čega se okrenuo stricu Hysanu koji je izvršio veliki utjecaj na njega. Naime, stric je bio pobornik neovisnosti Albanije, a nakon međunarodnog priznanja 1912. protivio se vladajućim kastam, pogotovo nakon dolaska kralja Zoga na vlast.

Jedno vrijeme mladi Enver je radio kao učitelj, ali je posao izgubio kada se odbio učlaniti u Albansku fašističku stranku. U vrijeme invazije fašističke Italije na Albaniju borio se protiv okupatora te je prešao u ilegalu osnovavši Albansku komunističku partiju čiji je bio glavni sekretar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hoxha je pokrenuo partizansku borbu po uzoru Titove borce od kojih je dobivao i pomoć. Nakon rata je čak postojala opcija po kojoj bi Albanija ušla u komunističku Jugoslaviju kao republika. To se izjalovilo nakon Titovog razlaska sa Staljinom. Naime, Hoxha je bio uvjereni Staljinist te je prekinuo sve veze s Jugoslavijom i od svoje države napravio svojevrsni bunker na Balkanu. Dao je izgraditi nevjerojatnih 70.000. bunkera za jednu osobu u vrijema kada je cijela Albanija imal 3 milijuna stanovnika.

Po uzoru na Staljinov režim osnovao je tajnu policiju Sigurmi koja je protivnike režima ili ubijala ili tjerala da emigriraju. Oduzimao je zemlju bogatim veleposjednicima, provodivši kolektivizaciju. Također je žestoko napadao Crkvu. Plijenio je džamije, crkve i samostane prenamjenivši ih u staje, skladišta ili kina.

U posljednjim godinama života imao je Enver Hoxha velikih zdravstvenih problema. Još 1973. godine doživio je srčani udar od kojeg se nikada nije u potpunosti oporavio, tako da je 1981. godine otišao u mirovinu. Desetljećima je bolovao od dijabetesa, a u posljednjim je danima bio prikovan za invalidska kolica. Umro je u Tirani, glavnom gradu Albanije, od posljedica srčane bolesti.

Izvor: povijest.hr

Najnovije

Finalni umjetnički performans mladih Mostara – „Global Art Fusion“

Agencija lokalne demokracije (LDA) Mostar poziva medije da ispratite...

Zlatna povleja Matice hrvatske za monografiju “Ferdinand Zovko: Baritonov život za publiku”

Monografija „Ferdinand Zovko: Baritonov život za publiku“ autora Dragana...

Odlazak doajena novinarstva i kroničara suvremene povijesti Mostara

U 79. godini života preminuo je Šemsudin Zlatko Serdarević, doajen mostarskog novinarstva,...

Počela izgradnja novog terminala Zračne luke Mostar, vrijednog 1,5 milijuna maraka

Gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić i predsjednica Vlade Hercegovačko...

Bošnjak u Berlinu sudjelovala na konferenciji o reformama tržišta rada

Ministrica civilnih poslova Bosne i Hercegovine Dubravka Bošnjak, na...

Milan Sitarski: Lagumdžija je mahanjem zemljovidom trećeg entiteta u sred Vijeća sigurnosti internacionalizirao hrvatsko pitanje

Član Stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja Milan Sitarski...

FMOZ poziva akademsku i istraživačku zajednicu na prijavu projekata iz znanosti i inovacija

Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti poziva univerzitete, znanstveno-istraživačke institucije,...

Narodno pozorište RS-a s „Gospođom Olgom“ gostuje na Mostarskom proljeću

Već tradicionalni sudionik kazališnoga programa Mostarskoga proljeća, ansambl Narodnoga...