Buhine Kuće – 9. siječnja 1994. godine zločin takozvane Armije BiH

Jedan od najtežih dana obrane Viteza, ali i cijele Lašvanske doline je 9. siječnja 1994. godine.

Tada su u ranim jutarnjim satima, pod okriljem maglovite i vrlo hladne noći, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH i MUP-a probile crte obrane Prve bojne Viteške brigade HVO-a, upali u viteško prigradsko naselje Buhine Kuće i napravili pokolj.

Naknadno oslobođene

Ubijeno je i masakrirano 27 vojnika i civila, a među njima je bilo žena i staraca, piše Nedjelja.ba.

Time je presječena prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj bio je spojiti se sa snagama u Vraniskoj, udaljenoj od Buhinih Kuća manje od 1.000 metara i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela te obranu tog područja dovesti u bezizlaznu situaciju.

Da bi se u tomu i uspjelo istovremeno su na još nekoliko mjesta napali crte obrane Viteza.

Između ostalih, u tim su borbama poginuli istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške brigade, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.

Ipak, 14. veljače, nakon svakodnevnih borbi, pripadnici HVO-a su oslobodili Buhine Kuće, kada se u potpunosti vidio razmjer strašnog zločina koji su 9. siječnja počinili pripadnici Armije BiH i MUP-a.

U borbama za oslobađanje Buhinih Kuća 14. veljače teško je ranjen, a dan kasnije je preminuo bolnici Dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, istaknuti zapovjednik, bojnik Jozo Plavčić Đokac.

Kratka kronologija

Kronologija važnijih ratnih događanja u Lašvanskoj dolini kaže kako su se u prosincu 1993. između vojnih postrojbi Hrvata i Bošnjaka najžešće borbe vodile za Križančevo Selo.

Upravo su u tom mjestu 22. prosinca probijene hrvatske crte obrane te je počinjen jedan od najvećih pojedinačnih zločina u posljednjem ratu u BiH za vrijeme aktivne borbe.

Ubijena su ukupno 63 hrvatska civila i vojnika HVO-a, a angažiranjem svih raspoloživih snaga spriječeno je spajanje bošnjačkih postrojbi u Starom Vitezu i izvan grada.

Samo 18 dana od tog zločina, ovoga puta nekoliko stotina metara istočnije, dok su rane iz Križančeva Sela još uvijek bile svježe, 9. siječnja 1994. Hrvatima u potpuno opkoljenoj i blokiranoj Lašvanskoj dolini dogodila se nova strahota.

Početak kraja

S oslobađanjem Buhinih Kuća borbe u Lašvanskoj dolini svedene su na minimum, barem u odnosu na prosinačke i siječanjske.

Obje su strane bile iscrpljene u sukobu čiji se kraj tada nije nazirao.

Hrvatsko vijeće obrane održalo se unatoč brojčanoj nadmoći ARBiH koja nije više bila u stanju za ozbiljnije napade na tom području.

Činilo se kako su i bošnjački političari shvatili da vojna borba s Hrvatima u Središnjoj Bosni više nema smisla te da je pobjeda nad HVO-om nemoguća.

Logičan slijed je bilo potpisivanje primirja, i to u Washingtonu, samo mjesec dana kasnije, 18. ožujka 1994. kada je i dogovoreno formiranje Federacije Bosne i Hercegovine s 10 kantona.

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor poslao je Nedjelja.ba točan popis pobijenih 9. siječnja 1994.

Bitno je napomenuti da mnogi bojovnici HVO-a nisu ubijeni u borbama već nakon zarobljavanja.

Imena ubijenih

1. Mario (Marko) Barišić, (1974.), HVO;

2. Anto (Mato) Božić, (1972.), HVO;

3. Marko (Dragutin) Buhić, (1957.), HVO;

4. Mario (Josip) Buligović, (1972.), HVO;

5. Ankica (Zdravko) Grbavac, (1971.), civil;

6. Danijel (Anto) Grbavac, (1992.), beba;

7. Mladen (Rafael) Grgić, (1973.), HVO;

8. Nikola (Pero) Janković (1932.), HVO;

9. Toni (Ivan) Jazvić, (1975.), HVO;

10. Nikola (Ilija) Jurić, (1969.), HVO;

11. Novka (Milan) Jurić, (1959.), civil;

12. Draženko (Đuro) Jutanda, (1960.), civil;

13. Goran (Mijo) Kafadar, (1972.), HVO;

14. Ivan (Zrino) Kreševljak, (1975.), HVO;

15. Ivica (Anto) Lovrenović, (1967.), HVO;

16. Smiljan (Vlatko) Papić, (1969.), HVO;

17. Petar (Stjepan) Perković, (1940.); HVO;

18. Dragica (Đorđe) Petrović, (1957.), civil;

19. Stjepan (Stipo) Ramljak, (1941.), HVO;

20. Mirko (Ilija) Šafradin, (1960.), HVO;

21. Perica (Niko) Šantić, (1951.), HVO;

22. Ankica (Ante) Vidović, (1952.). HVO;

23. Drago (Ante) Vidović, (1950.), HVO;

24. Draženko (Mirko) Vidović, (1975.), HVO;

25. Mirko (Anto) Vidović, (1952.), HVO.

Najnovije

Iz Novog Travnika odjeknula poruka koja nadilazi podjele: Mir, dijalog i ljudsko bratstvo kao imperativ vremena

U vremenu kada svijet svjedoči produbljivanju podjela, globalnim sukobima,...

Pučanstvo Širokoga Brijega darovalo 66 doza krvi

U četvrtak, 14. svibnja 2026. godine, u restoranu ''Kod...

Obilježavanje „Euromelanoma 2026“ u Klinici za kožne i spolne bolesti SKB Mostar

Klinika za kožne i spolne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice...

Poziv na konferenciju: “Studentska mobilnost bez granica “ u organizaciji CIP-a

Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog...

Fra Jozo Grbeš predslavit će komemoraciju u čast nevinih žrtava Križnog puta na Radimlji

Komemoracija u čast nevinih žrtava Križnog puta na Radimlji...

Grad Mostar i Gradsko vijeće organiziraju Akciju dobrovoljnog darivanja krvi

Kako se približava Svjetski dan dobrovoljnih darivatelja krvi, Grad...

Počela prodaja Early Bird ulaznica za koncert Prljavog Kazališta na Street Food Festu

Službeno je počela prodaja EARLY BIRD ulaznica za prvi...

Finalni umjetnički performans mladih Mostara – „Global Art Fusion“

Agencija lokalne demokracije (LDA) Mostar poziva medije da ispratite...