Tomislav Ladan, hrvatski jezikoslovac, leksikograf, književnik i prevoditelj, rođen je 25. lipnja 1932. u Ivanjici, nedaleko od Valjeva u Srbiji. U taj je grad njegov otac, državni službenik i pristaša Stjepana Radića i Hrvatske seljačke stranke, bio premješten po kazni. Nije nevažno ni simbolički bezazleno što je riječ upravo o Ivanjici, rodnome mjestu četničkoga vojvode Draže Mihailovića. Ladan je ondje proveo tek najranije djetinjstvo: nakon što se s obitelji, u dobi od tri godine, preselio u Bosnu i Hercegovinu, svoju rodnu Ivanjicu više nikada nije vidio.
Djetinjstvo i mladost proveo je u Travniku, Bugojnu, Banjoj Luci i Sarajevu. Vojsku je služio u Mostaru. Pučku je školu pohađao u Travniku i Bugojnu, gimnaziju završio u Banjoj Luci, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao 1958. godine. Obitelj se često selila; svako od šestero djece rođeno je u drugome mjestu u Bosni i Srbiji. Možda je upravo iz toga ranog iskustva premještanja, granica i jezičnih dodira niknula Ladanova iznimna osjetljivost za riječ. Njegov je otac, uz hrvatski, izvrsno govorio njemački i latinski, pa je višeznačni svijet jezika u Ladanovu životu bio prisutan od najranijih dana.
Tijekom filoloških studija, pod utjecajem poliglota Rikarda Kuzmića i Henrika Barića, Ladan se uz slavistiku i germanistiku osobito posvetio klasičnim jezicima. Budući da nije uspio dobiti mjesto na Filozofskom fakultetu, neko je vrijeme radio kao privatni podučavatelj, prevoditelj, novinar i urednik za stranu književnost. Na osobni poziv Miroslava Krleže 1961. godine prelazi u Leksikografski zavod u Zagrebu, ustanovu u kojoj će ostati do kraja radnoga vijeka i u kojoj će obnašati niz zahtjevnih i odgovornih dužnosti.
Od 1987. bio je glavni urednik Osmojezičnoga enciklopedijskog rječnika, a 2001. imenovan je glavnim ravnateljem Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Tu je dužnost obnašao do smrti. Tijekom desetljeća rada u Zavodu napisao je stotine enciklopedijskih natuknica s područja kroatistike, opće etimologije, skandinavistike te engleske i njemačke književnosti. Njegov suradnik Vlaho Bogišić istaknuo je da je Ladan “tijekom pola stoljeća stvorio najopsežnije djelo u povijesti hrvatske leksikografije i leksikografije uopće”.
Ladan je putovao mnogim europskim i izvaneuropskim zemljama, među ostalima Egiptom, Kanadom, Islandom i Kinom, kao prevoditelj, predavač i istraživač živih jezika i leksikografije. Akademske godine 1963./1964. bio je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Uppsali.
U književnosti se javio 1950. godine. Nakon prvih pjesničkih radova izgradio je širok i iznimno razveden opus kao esejist, kritičar, prozaik, prevoditelj i leksikograf. Znatan dio njegova rada zauzimaju prijevodi pjesničkih, dramskih, proznih i filozofskih djela sa starogrčkoga, latinskoga, engleskoga, njemačkoga, švedskoga i norveškoga jezika.
– Proveo sam dobrih četvrt stoljeća u Bosni. Od špilšula do fakulteta. Sve sam škole u njoj učio. Najbolje pamtim Travnik, Bugojno i Banjaluku i Sarajevo, dok sam vojsku služio u Mostaru. I dan danas trošim podosta od iskustvene i znanstvene masti kojom sam se podkožio u toj i takvoj Bosni – kazao je, između ostalog, u jednom razgovoru objavljenom u Vijencu, a kojeg je vodio Ivan Markešić.
Od 1968. godine surađivao je i s Televizijom Zagreb, poslije Hrvatskom radiotelevizijom, gdje je kao stručni suradnik, suvoditelj, autor i scenarist pridonosio popularizaciji jezične kulture, etimologije i svijesti o hrvatskome jeziku. Osobito je bio prepoznatljiv u emisijama Riječi, riječi, riječi, i Slično, a različito autorice Jasmine Nikić, te emisije Iz jezične riznice koju je potpisivao kao autor i scenarist, a koju je vodila Ozana Ramljak.
Tomislav Ladan preminuo je 12. rujna 2008. godine u Zagrebu. Iza njega je ostalo djelo rijetke širine: leksikografsko, prevoditeljsko, književno i jezikoslovno. Djelo čovjeka koji je u jeziku vidio ne samo sredstvo sporazumijevanja nego i mapu civilizacije, memoriju naroda i najdublji trag čovjekova duha.
Miroslav Landeka