Unitarizam i separatizam kao dvije izrazito suprotstavljene političke ideje često se sukobljavaju i na primjeru Bosne i Hercegovine. Analitičari ocjenjuju kako su obje ideje, svaka sa svojim ekstremima, dosta opasne po opstojnost zemlje, što potvrđuje i aktualna politička kriza.
U Bosni i Hercegovini je i trideset godina nakon rata prisutno uvjerenje kako jedna politika, odnosno politička i nacionalna zajednica, može pobijediti drugu i treću – i obrnuto. Posebno je to izraženo u stavovima koje zastupaju bošnjački i srpski politički predstavnici. S jedne strane, službeno Sarajevo zagovara principe većinske demokracije i jačanje središnje države, što je neprihvatljivo za druge dvije zajednice. Istovremeno, iz Banje Luke dolazi narativ kako svaki narod ima pravo na samoopredjeljenje te da su Srbi protiv svoje volje dio BiH, što izaziva bijes u Sarajevu. Oba koncepta u sebi kriju opasnosti po samu državu.
Politolog Marko Lucović pojašnjava:
„Zato što bošnjački unitarizam pokušava se progurati kroz građansku ideju, dok u Republici Srpskoj imate stranke koje otvoreno zagovaraju separatizam i nema tu nikakva skrivanja, dakle ‘mi smo za odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine’ i tu nema nikakve dvojbe. S druge strane bošnjački unitarizam govori o građanskom konceptu koji nije provodiv i nije realan i iza toga se skrivaju.“
Docent dr. Jakov Žižić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu ističe kako se u zapadnoj političkoj misli najčešće podrazumijeva da su separatisti, odnosno secesionisti – oni koji su na rubu države – najveća prijetnja. Međutim, kaže, ono što se može uočiti na ovim prostorima jest da većinski narod često nastoji stvoriti većinski oblik demokracije i unitarno uređenje.
„Najčešće se u toj zapadnoj političkoj misli podrazumijeva da su najveća opasnost separatisti, secesionisti, oni koji su kao na rubu države, odnosno nisu u centru. Međutim, ono što mi svjedočimo na ovim prostorima je da većinski narod ima tu standardnu političku poziciju da nastoji stvoriti jedan većinski oblik demokracije i unitarno uređenje u kojemu bi na kraju vlast pripadala brojčanoj većini“, istaknuo je Žižić.
Dodaje kako se unitarizam kao koncept u povijesti pokazao štetnim, primjerice u bivšoj Jugoslaviji, koja je, unatoč federativnom ustroju sa šest republika i dvije autonomne pokrajine, bila opterećena srpskim unitarizmom temeljenim na brojčanoj nadmoći.
„Premda se takva politika često predstavlja kao državotvorna, kao zaštitnička, kao da se ona brine o jedinstvu, cjelovitosti države, ona je u stvari grobar te države jer zapravo takva politika čini sve suprotno od te borbe za zaštitu i jačanje države. Ona zapravo razjedinjuje državu ako vi konstitutivne zajednice ostavljate bez mogućnosti sudjelovanja u političkoj vlasti“, upozorio je Žižić.
Lucović s druge strane ističe da postojeće uređenje Bosne i Hercegovine s dva entiteta i tri konstitutivna naroda nije pravedno. Smatra da BiH svoju budućnost i stabilnost može graditi kroz teritorijalni preustroj, odnosno kroz srednji politički princip – federalizam.
„Jedino rješenje za budućnost Bosne i Hercegovine da ona opstane kao država i da se razvija u bilo kojem smislu – gospodarskom, političkom, socijalnom – je federalizam. A taj federalizam biti na osnovi tri federalne jedinice, entiteta ili ih možemo bilo kako nazvati – Republika Srpska, Herceg-Bosna ili bilo kako da se zove bošnjački entitet. Jedino tako BiH može nastaviti funkcionirati, inače ćemo opet u dogledno vrijeme govoriti može li BiH opstati kao država“, poručio je Lucović.
U Bosni i Hercegovini politički je, čini se, najteže staviti se u poziciju onoga drugoga. Kada se kod svih aktera shvati da maksimalistički ciljevi vode u šahovsku pat-poziciju bez pobjednika – stanje koje može potrajati unedogled – možda će biti više sluha i volje da se sjedne za stol i postignu dugoročno održiva rješenja.