Sveti Stanislav Kostka, redovnik (1550-1568)

On se rodio god. 1550. u krilu plemićke obitelji Kostka, u gradu Rostkowu. Bio je drugi sin bogate, moćne i ponosne obitelji, ponosne poljskim ponosom. Dječakova je majka željela da se njezinom drugom sinu dade ime svetoga krakovskog biskupa Stanislava, zaštitnika katoličke i uvijek vjerne Poljske. Stankova je majka bila duboko pobožna žena pa je i sina odgojila u religioznom duhu. Kod mlađega je više uspjela nego kod prvorođenca Pavla.

Kad je Stanislavu bilo 14 godina, poslaše ga roditelji sa starijim mu bratom Pavlom i odgojiteljem u Beč na klasične nauke. Kako je upravo tada austrijski car započeo nizom nasilja prema isusovcima, oduzeo im je doskora i zgradu koja je bila namijenjena za konvikt đacima koji su izdaleka dolazili u školu u njihov kolegij. I tako se i braća Kostka, pošto su jedno vrijeme proboravili u isusovačkom konviktu, moradoše pobrinuti za stan u gradu, gdje su izvan škole bili izvan kontrole jer je njihov odgojitelj po značaju bio laka roba i sam povodljiv za laganim i udobnim životom pa nije bio sposoban svojim odgajanicima nametnuti stegu ozbiljnog mladenačkog i đačkog života.

I sada se vidjelo tko je od njih trojice najzreliji. Bio je to najmlađi: Stanislav. Dok su se Pavao i odgojitelj odali rasipnu životu, često u sumnjivu i lošem društvu, dotle je Stanko nastojao oko pobožnosti i marljivosti u studiju. On je svoje vrijeme iskupljivao bolje od one starije dvojice.

Kad je Stanko jednoga jutra potajno napustio Beč te pošao prema Augsburgu k njemačkom provincijalu Petru Kaniziju, brat Pavao i odgojitelj dadoše se u potjeru za njim. No nisu ga uhvatili te su se vratili natrag neobavljena posla. Stanko je sretno stigao u Augsburg, no ne našavši ondje sv. Petra Kanizija, pošao je u Dillingen. U razgovoru sa Stankom i Petar Kanizije se uvjerio da se kod njega radi, zaista, o pravom zvanju. Zato je odlučio poslati ga u Rim generalu reda Franji Borgiji.

Na Stankov je korak otac mu reagirao žešće nego što se bilo nadati, reagirao onako nasilno i bahato, kao što su to znali činiti tadašnji zemaljski moćnici. Zaprijetio se da će, ako se Stanislav ne vrati u obitelj, potjerati iz Poljske sve isusovce.

Stanko je, međutim, sretno stigao u Rim te ondje u rimskom novicijatu Sv. Andrije započeo svoj novicijat. Bio je u svakom pogledu uzoran novak: šutljiv, čedan, poslušan, ne odavajući na vani ipak ništa izvanredno. Gospodin mu nije namijenio dug život jer on je u malo vremena ispunio mnoge godine, naglo dozrio za nebo. Koncem listopada 1567. stigao je u Rim, a već je 15. kolovoza 1568. umro. Dogorio je naglo u rimskoj vrućini kao svijeća. Bilo mu je tek 18 godina. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je god. 1726. svecem.

ktabkbih.net/obican.info

Najnovije

U Busovači predstavljena knjiga “Naša priča – Petrovići iz sela Ravan u Busovači”

U organizaciji Gradske knjižnice Busovača, u rodnom selu autora, ...

Nokaut faza Lige mjesnih zajednica Mostara počinje večeras iza Desete osnovne škole u Mostaru

Nakon što je završena grupna faza natjecanja, večeras se...

Prijave za besplatno edukativno ljetovanje djece u Novom Vinodolskom

Crveni križ Županije Zapadnohercegovačke, u suradnji s Hrvatskim Crvenim...

Josip Pantić: „Vjerujem u nas“ novi je početak za Corona Band nakon 25 godina glazbene priče

Corona Band iz Nürnberga već četvrt stoljeća pjesmom okuplja...

Počinje nova sezona za mlade Plemiće!

​Upis i raspored treninga za Mlađe pionire, Zrinjevce i...

Banjolučki Ultrazvuk među pobjednicima glazbenog izazova EVOLUTION: Pjesma „Kazna“ dobila službeni spot

Banjolučki bend Ultrazvuk ostvario je značajan međunarodni uspjeh kao...

Mostar i HNŽ ubrzavaju postupak određivanja nove lokacije regionalne deponije

Nakon usvajanja Plana upravljanja otpadom Federacije Bosne i Hercegovine...