Sveti je Marcel proživljavao posljednje godine progona. Umro je shrvan mukama godine 309. a da nije doživio godinu 313. kada je Konstantin Veliki napokon kršćanstvu dao slobodu.
Rimska vlast, kojoj je tada ne čelu stajao omraženi car Maksencije, nije mogla mirno gledati kako Crkva kraj svih progona ipak živi, i ne samo to, već iz dana u dan sve više raste. Zato je opet udarila po pastiru ne bi li se na taj način rastjerali i vjernici.
Sam Maksencije zaprijetio je papi Marcelu najtežim mukama ako se ne bude odrekao papinske službe i ako ne bude žrtvovao idolima. Papa odbija careve naredbe i zato bude izložen prisilnom radu, poniženjima i drugim nevoljama.
Smrt ga je oslobodila svih tih muka. Blažena Lucija sahranila je tijelo sv. Marcela 16. siječnja pa se zato toga dana i slavi njegov spomendan.
ktabkbih.net/obican.info