Sv. Jakov Markijski

Sveti Jakov Markijski, kao i sv. Bernardin Sienski te sv. Ivan da Capestrano, bijaše veliki propovjednik svoga vremena. Otkako je na blagdan Sv. Antuna Padovansko god. 1422. u Firenzi u crkvi San Miniato, započeo s propovijedanjem, ostao je tome vjeran sve do svoje blažene smrti 28. studenoga 1476. u Napulju. Više od pola stoljeća krstario je putovima Europe propovijedajući posvuda o imenu Isusovu, što bijaše stalna omiljela tema njegovih propovijedi, kao i njegova velikog učitelja sv. Bernardina Sienskog. Propovijedao je s velikim uspjehom u Italiji, Bosni, Češkoj i Poljskoj. Često je obavljao i veoma delikatne misije u službi papa: Eugena IV., Nikole V. i Kalista III. Bila je u tome upravo poslovična njegova poslušnost. Tako se jednom nalazio baš kod stola kad mu stiže od Pape nalog da putuje u Ugarsku. On odmah ustade od stola i pode na put. Poslušnost je uvijek shvaćao i tumačio u najstrožem smislu. Giacomo della Marca, u svijetu Domenico Gangali, rodio se god. 1394. u Monteprandoneu. Veoma rano je ostao bez oca pa su ga već u sedmoj godini poslali čuvati ovce. Onda to nije bio baš lak posao jer je posvuda bilo vukova. Tako se i mali Dominik prestrašio vuka, napustio stado te pobjegao u Offidu, jednom svećeniku, svome rođaku. Kasnije će toga vuka nazvati ‘Božjim anđelom, a ne vukom, kako mu se nekoć činio’. Dominik je tada pošao u školu koja mu je veoma dobro išla. Svršivši osnovnu i srednju školu, dakako u obliku svoga vremena, upisao se na Sveučilište u Perugiji na studij građanskog prava. Postao je bilježnik te smio nositi naslov Ser Domenico. Nastanio se u Firenzi. Na povratku u zavičajne Marche, zbog nekih obiteljskih poslova, zaustavio se u Asizu, kolijevci franjevaštva. Ondje je nakon razgovora s poglavarom samostana Sv. Marije Anđeoske, odlučio i san stupiti u veliku franjevačku redovničku obitelj u kojoj će postati jednom od njezinih sjajnih zvijezda. Redovničke zavjete položio je 1. kolovoza 1416. U redu je dobio ime Jakov. Kao svećenik jednog je dana rekao fra Bernardinu Sienskom: ‘Oče, ja idem propovijedati u Gubbio. A vi, kamo idete?’ – Bernardin je odgovorio: ‘Ja ću poći u Regno.’ Htio je reći da ide u Abbruzze, u Aquilu. No nekoliko dana nakon to ga fra Jakov je prosvijetljen doznao da je njegov veliki i ljubljeni duhovni učitelj otišao u jedan drugi Regno, ta riječ u talijanskom znači kraljevstvo. Prekinuo je svoju propovijed te sa svima za velikog pokojnika izmolio pokornički psalam ‘Miserere’. A zatim je izjavio: ‘U ovaj čas pao je na zemlju velik stup!’ I doista je tada umro Bernardin Sienski.

Fra Jakov Markijski bijaše velik pokornik. Velik dio života proveo je i strogom postu, često se zadovoljavajući porcijom boba kuhana na vodi. Trpio je velike napasti u tijelu pa je i po noći činio pokoru trapeći svoje tijelo. Često je bio bolestan te je tako 6 puta primio bolesničko pomazanje i to kao popudbinu za smrt. Pa ipak je kraj svega toga doživio 80 godina.

Kao propovjednik u propovijedima je udarao po lakomosti, škrtosti i lihvi. Ta pošast je u ono doba veoma cvala pa su bogatstvo i novac bili u rukama malog broja bogataša i lihvara koji su gulili narod. Te gulikože već je sv. Bernardin Sienski nazivao onima koji ‘ispijaju Kristovu krv’. Da bi se što uspješnije borio protiv toga društvenog zla, sv. Jakov je osnivao takozvana brda dobrote Monti di Pieta, gdje su siromasi mogli dobiti pomoć i zajam uz najpovoljnije uvjete. Te će dobrotvorne ustanove kasnije najuspješnije širiti sveti Bernardin da Feltre. Fra Jakova je na njegovim putovanjima pratio brat Venancije koji pripovijeda da mu je, dok je propovijedao po Lombardiji, bila ponuđena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizan redovnik koji je o sebi ponizno mislio. To se vidi iz toga što je neprestano molio za oproštenje. Naročito je molio svoju redovničku subraću zbog – kako je on u poniznosti mislio – lošeg primjera što im je davao. Umirući je molio: ‘Isus, Marija, blagoslovljena bila Isusova muka!’ Brat Venancije, njegov dugogodišnji pratilac, nakon smrti svoga duhovnog učitelja Jakova Markijskog napisao je njegov životopis u kojem govori o mnogim čudesima što ih je taj svetac učinio za života i poslije smrti.

ktabkbih.net/obican.info

Najnovije

U akciji darivanja krvi u Uzarićima prikupljeno 28 doza

U četvrtak, 11. lipnja 2026. godine, u prostorijama Mjesne...

Preventivna kampanja za život bez ovisnosti

Projekt „Svaka droga razara“ preventivna je kampanja usmjerena na...

Obilježava se 100 godina Abraševića

U sklopu programa 100 godina Abraševića ljetnu koncertnu sezonu...

Vlada HNŽ-a: Nastavak snažne potpore mladim obiteljima, sveučilištima, kurikularnoj reformi…

Nastavljajući praksu pružanja potpore mladim obiteljima u Hercegovačko-neretvanskoj županiji,...

Natječaj: Nikola Šop – dijalog prošlosti i suvremenog umjetničkog izraza

Na temelju članka 38. Statuta Hrvatskog kulturnog društva Napredak,...

Održana prezentacija fokus grupama u Čapljini u sklopu projekta GREENPULSE

U Čapljini je održana prezentacija za civilni, javni i...

Vojarna Stanislav Baja Kraljević: Počast braniteljima čija je žrtva ugrađena u temelje slobode Mostara

Oslobođenje Vojarne Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, 11. lipnja...