Gerlach, kojega se danas po crkvenom kalendaru spominjemo, rođen je oko 1120 godine u Nizozemskoj. Život u mladenačkim danima bio je na sve nalik osim na svetost. Stekavši veliku vještinu u rukovanju oružjem bio je ponosan i bahat. Tomu je pridonijelo i lutanje od dvorca do dvorca, od turnira do turnira. Postajao je sve grublji i okrutniji da je čak dizao ruku i na rođenu majku. Kako je bio vrlo bogat brzo nalazi plemkinju koju oženi. Prema njoj je bio vrlo okrutan tako da je mladoj supruzi život postao pravi pakao.
Dok je Gerlach jednom bio na turniru došla mu je vijest da je supruga umrla. Ta ga je vijest toliko potresla kao i pitanje što bi bilo s njim da je njega zatekla ovako nagla smrt prije koje se ne bi mogao pokajati za grijehe. Duboko potresen doživio je obraćenje, obukao siromašno odjeću, bio izvrgnut ruglu svojih poznanika i počeo činiti veliku pokoru. Odlazi na grobove apostolskih prvaka u Rim u znak pokore i obraćenja a sam papa Eugen III. naložio mu je vrijeme pokore od 7 godina i odlazak u Jeruzalem što Gerlach i izvrši.
U Jeruzalemu je činio pokoru u jednoj bolnici i pomagao u dvorenju bolesnika. Nakon izvršene pokore od 7 godina vraća se u domovinu i započinje pustinjački život. Nastanio se u duplju starog hrasta. Dane je provodio u tihom i strogom pokorničkom životu, ali se nije zadovoljio samo time, već je svakodnevno činio djela ljubavi braći ljudima.
Sve je to silno djelovalo na ljude s kojima se susretao tako da je mnoge lakomislenike potaknuo na ozbiljne misli, a zalutalog vratio s krivog na pravi put. Nekoliko desetljeća nakon smrti na Gerlachovu je grobu podignut samostan, a mjesto postade stjecište pobožnih hodočasnika.
ktabkbih.net/obican.info