U dvorani župnog ureda u Čitluku u utorak, 21. listopada 2025. godine, održano je predstavljanje knjige „Ljubite jedni druge“ autora Josipa Milića. Knjigu su predstavili provincijal fra Jozo Grbeš, umirovljeni general-bojnik Ivica Jerkić i prof. Ivica Mustapić, dok je program moderirao novinar Zoran Krešić. Događaj je organizirao Običan radio, a brojni posjetitelji ispunili su dvoranu, pokazujući veliki interes za ovo djelo koje poziva na dublje razumijevanje vjere i snagu ljubavi kao temelja kršćanskog života. U nastavku donosimo cjelovit govor provincijala fra Joze Grbeša s predstavljanja knjige:
Prije svega, ova je knjiga iznimno bogata informacijama. Riječ je o evanđeljima, svetim tekstovima i tezama koje potvrđuju novozavjetni spisi. U njoj se nalaze brojni podaci o povijesti Crkve, prvim kršćanskim zajednicama i širenju vjere.
Citirani su brojni pape, osobito oni iz 20. stoljeća, koji su osobito govorili o Duhu Svetome. U knjizi se nalazi i sažeta povijest Crkve kroz 2000 godina, kao i prikaz glavnih raskola – pravoslavlja i protestantizma.
Opisane su povijesti svetaca i grešnika, korumpiranih i nevjernih papa, biskupa i redovnika. Kroz sve te tekstove provlači se zajednička dimenzija svih vremena – kršćani su, od prvoga stoljeća do danas, uvijek bili progonjeni.
Josip u knjizi navodi, citiram, da je „u krvavim progonima, u rimskim katakombama, tijekom prva tri stoljeća, na najokrutniji način ubijeno 300.000 kršćana. Svi su mogli ostati živi samo da su se odrekli Isusa i prinijeli zrnce tamjana na žrtvenik rimskih bogova“. Kako je bilo tada, tako je i danas.
Gotovo svi apostoli i pape prvih stoljeća bili su ubijeni. Kršćani 21. stoljeća doživljavaju istu sudbinu.
Iako o Africi znamo vrlo malo, zamislite ove podatke: samo u Nigeriji, zemlji s oko 230 milijuna stanovnika, u posljednjih 15 godina uništeno je ili oštećeno 19.000 crkava. O progonu kršćana diljem svijeta znamo vrlo, vrlo malo – to nije vijest. Slična je sudbina i stotinama svećenika koji bivaju ubijeni, a o tome također rijetko čujemo.
U vremenu dezinformacija važno je znati, čuvati i slijediti put istine. Jedna hrvatska povjesničarka rekla je: „18. stoljeće bilo je stoljeće elita, 19. stoljeće stoljeće nacija, 20. stoljeće stoljeće razaranja i sukoba, a 21. stoljeće stoljeće dezinformacija.“ Drugim riječima – stoljeće laži. Istina je, dakle, najveća i stalna žrtva.
Ova knjiga, nudeći obilje informacija i izvora, vjerujem, pomoći će vam na putu traženja istine.
Svi znamo da su katolici, kad je riječ o vjeri, često vrlo slabo poučeni. Nije to novost. Druga važna tema u knjizi jest krštenje u Duhu Svetome.
Autorov glavni cilj jest pokazati i dokazati važnost snage Duha. On tome posvećuje mnoge stranice knjige, iznoseći važne crkvene dokumente i naglašavajući da je krštenje u Duhu temelj duhovnosti, srž kršćanske poruke i Kristova života. Posebno se osvrće na pape našega vremena.
Tako navodi da je papa Ivan XXIII. otvorio Drugi vatikanski sabor i riječima najavio obnovu Crkve novim Duhom. Papa Pavao VI. podržao je pokret obnove u Duhu te je 1975. izrazio nadu da će upravo taj pokret biti nova prilika za Crkvu i svijet. Papa Ivan Pavao II. nastavio je tim putem i više je od dvadeset puta govorio o toj temi, priznavši, citiram: „Katolička karizmatska obnova jedan je od brojnih plodova Drugoga vatikanskog sabora, koji je poput nove Pedesetnice donio procvat zajednica i pokreta u Crkvi.“
Obnova u Duhu Svetome danas broji oko 120 milijuna članova diljem svijeta u Katoličkoj crkvi. Autor vjeruje da je upravo karizmatska obnova put kojim će Crkva ponovno zaživjeti svoje istinsko poslanje – povratak izvornoj snazi kršćanstva.
Pomalo je čudno da o tome uopće moramo govoriti – o snazi Duha Svetoga – jer sve to već stoji u Svetom pismu. Negdje smo, čini se, taj duh usput izgubili.
Autor posebno izdvaja šest važnih tema:
- Radost – Crkva mora biti nositeljica radosti. Vjernici bi trebali iz crkve izlaziti nasmijani, a ne kao da su upravo izašli iz pošte.
- Zajedništvo – ono je temelj borbe protiv ateizma i način na koji Crkva vraća svoju vjerodostojnost. Najveći problem današnjeg vremena je tzv. praktični ateizam – kad se živi kao da Boga nema, iako se deklarativno vjeruje.
- Darovi i karizme – Crkva mora ponovno oživjeti darove Duha, jer upravo karizme vraćaju Crkvu njezinoj izvornoj žarovitosti.
- Uloga laika – Crkva neće nositi laike, nego će laici nositi Crkvu. Budućnost Crkve ovisi o malim molitvenim zajednicama čiji članovi životom svjedoče Krista. „Vjernik budućnosti bit će mistik – ili ga uopće neće biti“, rekao je veliki teolog Karl Rahner.
- Susret sa živim Bogom – Crkva se obnavlja kroz osobni susret s Bogom, koji se događa po iskustvu krštenja u Duhu Svetome. Postoje, rekao bih, dvije vrste svećenika: oni koji svoj poziv žive kao posao – i oni koji ga žive snagom Duha. Vrlo je jasno za kim narod ide.
- Aktivnost Crkve – Crkva mora izići iz obrambene i pasivne pozicije te postati živa, djelatna, otvorena. Crkva oživljena karizmom Kristova Duha postaje znak ozdravljenja i vjere – predokus kraljevstva Božjega.
Jedan je europski mislitelj rekao, promatrajući izbor novoga pape: „Cijeli svijet gleda, svi čekaju, televizije prenose – to je najjači moralni glas na svijetu. A ipak, taj glas gotovo nitko ne čuje.“ Tako je često i s kršćanima.
Sljedeća tema je ljubav – jedina koja nadživljava stoljeća. Mistika ljubavi je iznad svega: ona vidi, čini i jest. Kad slabi oprosti jakome, kad jaki zavoli slaboga, kad bogati podijeli sa siromašnima, kad se ne okreneš od potrebnoga – tada počinje život ljubavi.
Isus ju je postavio kao najuzvišeniju zapovijed. Kršćanima drugo i ne treba, jer u njezinu krugu čovjek postaje sretan. Izvan nje ostaje samo čežnja. Ako ljubav ne razumijemo, nikada nećemo razumjeti ni Boga. „Bolje je voljeti i izgubiti sve, nego nikada ne voljeti.“
Dragi prijatelji, vremena su čudna. Ljudi su zbunjeni, agende marširaju naprijed. Ravnodušnost prema duhovnim vrijednostima jedan je od najvećih grijeha današnjice. Ali ovo su i vremena traženja, povratka i ponovnog otkrivanja izvorne kršćanske misli.
Kršćanska duhovnost nije namijenjena samotnjacima. Isus je osnovao zajednicu prije nego što je započeo svoje poslanje. Pripadati zajednici vjere znači doista pripadati. Kršćanski moral od početka je usmjeren prema zajedničkom dobru.
Kršćani, vođeni snagom ljubavi, ne smiju se bojati govoriti istinu, čak ni u vremenu dezinformacija. No, činjenica je da se kršćani sve teže snalaze u javnom prostoru – zato su iz njega i nestali. Samo oni koji ljube mogu biti slobodni i govoriti istinu. Kao što je rekao jedan službenik Crkve u vrijeme komunizma: „Znamo da lažu, oni znaju da lažu, znaju da znamo da lažu, a ipak – još uvijek lažu. Ali nama je istinu kazati.“
Zanimljivo je da danas u Europi gotovo i nema kršćanskih političara ili javnih kulturnih djelatnika.
Na kraju, čini mi se da nas ova knjiga poziva na razmišljanje o tri teme:
- Duhovnost kao poznavanje Krista kroz Pismo – jer, kako kaže sveti Jeronim, „nepoznavanje Pisma znači nepoznavanje Krista“.
- Duhovnost u javnom prostoru – ne samo govor o Bogu, nego briga za duhovnost ljudi u društvu, za istinu, ljubav i milosrđe.
- Duhovnost u kriznim vremenima – kad sve posustaje, tada Duh oživljava Crkvu.
Dopustite mi završiti jednom pričom. Nedavno sam govorio o iskustvu iz Amerike, na ispraćaju svećenika koji je bio kapelan policije u Chicagu gotovo 40 godina. Pokopao je šezdesetak mladih policajaca ubijenih na ulicama grada. Kad je došlo vrijeme njegova oproštaja, okupilo se mnoštvo ljudi – šef FBI-a, policije, gradonačelnik, kardinal, biskupi, svećenici, javne osobe. Svi su govorili, a na kraju je on izišao s jednom malom karticom u ruci i pročitao samo četiri rečenice, tekst isusovca Padre Rupea: „Osim traženja Gospodina, ništa u životu nije važnije od ljubavi.
Ona je ta koja vas ujutro diže iz kreveta, koja odlučuje kako ćete provesti svoj dan, koliko patnje možete podnijeti i koliko radosti podijeliti. Ljubav oblikuje vašu dušu i cijeli život. Ljubav odlučuje sve – i to je dobro, jer Bog je ljubav.“
Nakon toga ništa više nije rekao. I svima je bilo jasno. Vjerujem da će tako biti i vama – nakon što pročitate ovu knjigu.