6. kolovoza je blagdan Preobraženja, evanđeoski događaj u kojem se Isus “preobražava” i postaje bijel poput svjetlosti. Ovaj evanđeoski izvještaj čita se i u korizmi.
O značenju ovog događaja razmišljao je Benedikt XVI. u svojoj knjizi Isus iz Nazareta.
Iz njegova komentara možemo izvući sedam simbola iz Preobraženja
1. NJEGOVA TRI DRUGA
Isus je na Preobraženje sa sobom poveo samo tri svoja apostola: Petra, Jakova i Ivana. To su ista trojica koja su blizu našega Gospodina tijekom muke u vrtu na Maslinskoj gori, pokazujući kako su ove dvije scene, iako suprotne, “neraskidivo povezane”. Preobrazba vodi do Muke, a Muka vodi natrag do slave Preobrazbe.
U isto vrijeme, ova tri pratioca nas podsjećaju na Izlazak 24, “gdje Mojsije vodi Arona, Nadaba i Abihua sa sobom dok se penje na planinu – iako je uključeno i sedamdeset izraelskih starješina.”
2. VRH PLANINE
Planine imaju veliko značenje u Svetom pismu, često označavajući “mjesto posebne Božje blizine”.
Za Isusa je vrh planine mjesto raznih važnih događaja: “gora kušnje; planina njegovog velikog propovijedanja; brdo njegove molitve; planina preobraženja; planina njegove agonije; gora križa; i konačno, planina uskrslog Gospodina.”
Planina je već u Starom zavjetu vrlo simbolična. Postoji planina Sinaj, gdje su dane Zapovijedi; Planina Horeb (možda drugo ime za Sinaj), kao mjesto Gorućeg grma; i planinu Moriju gdje je Abrahamu naređeno da žrtvuje Izaka.
“Sve su one istovremeno planine strasti i otkrivenja, a također se odnose na Brdo hrama, gdje otkrivenje postaje liturgija”, kaže Benedikt.
3. SJAJNO LICE
Preobraženje je molitveni događaj, objašnjava Benedikt. “Vidljivo prikazuje što se događa kada Isus razgovara sa svojim ocem: duboko prožimanje njegova bića s Bogom, koje tada postaje čista svjetlost.”
Isus je “svjetlo od svjetla” i ta stvarnost postaje zamjetljiva osjetilima.
“I preobrazio se pred njima”, kaže Mark sasvim jednostavno, dodajući pomalo nespretno, kao da muca pred tajnom: “I njegova odjeća postade blistava, intenzivno bijela, kako je nitko na Zemlji nije mogao izbijeliti.”(Marko 9,2-3).
Matej ima dosta uzvišenije riječi na svoju zapovijed: “Lice mu je zasjalo kao sunce, a haljine su mu postale bijele kao svjetlost.” (Matej 17,2).
Luka je jedini od evanđelista koji počinje svoj izvještaj naznakom svrhe Isusova uzašašća: On je “izašao na goru da se pomoli” (Luka 9:28). Upravo u kontekstu Isusove molitve on sada objašnjava događaj kojem tri učenika trebaju svjedočiti: “I dok se molio, lice mu se promijenilo, a odjeća mu je postala blistavo bijela. ” (Luka 9:29).
Ozareno lice našeg Gospodina pokazuje paralelu s Mojsijem u Izlasku 34; Mojsije silazi s planine nakon što je razgovarao s Bogom, blistavog lica. No, Mojsijevo svjetlo dolazi izvana, dok Isusovo svjetlo dolazi iznutra.
4. BLISTAVA ODJEĆA
Benedikt XVI. kaže da odjeća govori o našoj vlastitoj budućnosti. Knjiga Otkrivenja opisuje spašene kako nose bijele haljine. Bijele su jer su oprane krvlju Jaganjčevom. „To znači da su se po krštenju sjedinili s Isusovom mukom, a njegova je muka pročišćenje koje nam vraća prvotno ruho izgubljeno našim grijehom (usp. Lk 15,22). Po krštenju smo obučeni s Isusom u svjetlo i sami postajemo svjetlo.”
5. MOJSIJE I ILIJA
Mojsije, koji je primio Deset zapovijedi na kamenim pločama, predstavlja Zakon. Ilija predstavlja proroke.
Mojsije i Ilija sami su likovi muke i svjedoci muke. Razgovaraju s preobraženim Isusom o onome što su govorili dok su bili na Zemlji, o Isusovoj muci. Ali govoreći o ovim stvarima s Isusom tijekom njegova preobraženja, oni pokazuju da ta strast donosi spasenje; da je ispunjena slavom Božjom; da se strast preobrazi u svjetlost, u slobodu i radost.
6. OBLAK
“I oblak ih zasjeni, i iz oblaka se začu glas: ‘Ovo je sin moj ljubljeni; njega slušajte.’” (Marko 9:7) Sveti oblak, šekina , znak je prisutnosti samog Boga.
To je ista slika koju imamo u Starom zavjetu, kada je oblak nad Šatorom sastanka pokazao Izraelcima da je Bog prisutan.
Dakle, Isus je sam sveti šator, a oblak Božje prisutnosti obavija i druge.
Vidjeli smo oblak na Isusovu krštenju iz kojeg je Otac govorio: “Ti si sin moj ljubljeni; s tobom sam jako zadovoljan.” (Marko 1:11).
7. BOŽJA RIJEČ
Za razliku od poruke iz oblaka na rijeci Jordanu, sada na gori Preobraženja, Otac govori nešto više: “Njega slušajte.”
Ovdje ponovno vidimo paralelu sa Sinajem i Božju objavu svoje Riječi u Zapovijedima.
Ali ovdje je, napominje Benedict, nešto više:
H. Gese je dao pronicljiv komentar na ovu scenu: “Sam Isus je postao božanska riječ objave. Evanđelja to ne mogu jasnije ili snažnije ilustrirati: sam Isus je Tora.”(Zur biblischen Theologie). Ova jedna zapovijed dovodi teofaniju do njenog završetka i sažima njezino najdublje značenje. Učenici moraju pratiti Isusa natrag niz planinu i naučiti uvijek iznova “slušati ga”.