Najnovija objava Hrvatske republikanske stranke (HRS) o pristupanju razgovorima s HDZ 1990, HNP-om, HDS-om i HSS-om oko “zajedničkog nastupa” na izborima 2026. predstavlja još jedan pokušaj prodaje stare robe pod etiketom “nove paradigme”. U klasičnoj maniri političke demagogije, izjava HRS-a nudi sve – osim konkretnih odgovora na ključno pitanje: s kim se točno pokušava graditi alternativa i u čije ime?, stoji u priopćenju Pokreta HUM.
HRS naglašava da “pristupanje razgovorima ne znači koaliciju” i da su razgovori “iskaz iskrene volje” za promjene. No, kada se pogleda stvarni politički teren, teško je ne primijetiti da se te stranke, iako formalno izvan vlasti, već godinama ponašaju kao njezini tihi saveznici. Primjer Mostara savršeno to ilustrira – bez njih, HDZ nikada ne bi zacementirao poziciju moći u gradu. Dakle, nije stvar u tome tko je u vlasti, nego tko drži baterije od daljinskog.
Ironija je tim veća što HRS upozorava kako “Hrvatima nije potreban HDZ BiH umjesto HDZ-a BiH”, dok istovremeno sjeda za stol upravo s onima koji su u političkom smislu HDZ-ova produžena ruka. Na papiru – “alternativa”, u praksi – potpora istom modelu koji se godinama temelji na klijentelizmu, uhljebništvu i potpunoj instrumentalizaciji nacionalnog pitanja za privatne interese.
Dodatno, važno je podsjetiti kako je upravo Predsjedništvo HRS-a u prethodnom izbornom ciklusu promijenilo svoju odluku mimo volje većine u Predsjedništvu, (neki od nas bili su članovi i napustili stranku iz tih razloga) odlučivši da neće istaknuti protukandidata Borjani Krišto za poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ova odluka izravno je omogućila HDZ-u BiH da ostvari neometan izborni rezultat i bez stvarne konkurencije osigura poziciju.
Time je HRS de facto ušao u koaliciju s HDZ-om BiH – i to kroz vlastitog političkog partnera kojeg je, pod izlikom “nestrostranačke osobe”, postavio unutar nove izvršne vlasti predvođene Borjanom Krišto. Takav manevar, skriven iza priče o tehničkim kandidatima i neovisnim stručnjacima, predstavlja političku odgovornost koju HRS ne može izbjeći.
U priopćenju se koristi i niz atraktivnih pojmova: “politika po mjeri čovjeka”, “održiva demografija”, “zaštita okoliša”. No, sve to ostaje u sferi PR-a dok god nema hrabrosti da se jasno kaže tko snosi odgovornost za status quo – i dok god se ne prekine s praksom dogovaranja iza kulisa s političkim trgovcima koji se redovito reklamiraju kao domoljubi.
Navodna otvorenost prema “svim hrvatskim političkim opcijama” i razgovor kao “izraz odgovornosti trenutka” još su jedna maglovita konstrukcija – poput priče o “alternativnoj politici” koja se gradi s onima koji su omogućili ono protiv čega bi se sada navodno trebalo boriti.
Pitanje koje ostaje visjeti u zraku glasi: na čijem ste daljinskom? Ako ste zaista alternativa, onda to znači i raskid s HDZ-ovim satelitima, a ne njihovo okupljanje pod novom zastavom. Ako pak niste – onda nemojte vrijeđati inteligenciju birača govorom o “novom političkom smjeru”. Jer politička odgovornost ne mjeri se riječima – već djelima. A djela ovih “alternativaca” govore sasvim dovoljno.