U 74. godini života umro je Ivan Piko Stančić, jedan od najutjecajnijih i najsvestranijih umjetnika na ovim prostorima. Njegov doprinos rock glazbi, glazbenoj produkciji i likovnoj umjetnosti ostavio je neizbrisiv trag u kulturnoj povijesti cijele regije.
Rođen 4. srpnja 1953. godine u Dalju, u umjetničkoj obitelji, Piko je odmalena pokazivao snažan umjetnički poriv. Glazbenu karijeru započeo je već kao tinejdžer, svirajući bubnjeve i gitaru u školskim sastavima. Već s 15 godina profesionalno je nastupao, a glazbeno iskustvo stjecao je u sastavima Atlantic, UFO i Ab ovo. 1971. g. Drago Mlinarec ga dovodi na mjesto bubnjara u Grupu 220 koja je u to vrijeme bila najpopularnija rock grupa na području bivše Jugoslavije. S njima je snimio singlove Povratak i Prva ljubav. Tijekom sljedećih desetljeća surađivao je i nastupao s nizom kultnih sastava: Time, Parni valjak, Film, Idoli, Električni orgazam, Prljavo kazalište. Iako formalno nikada nije bio član Prljavog kazališta, Ivan Piko Stančić je svojim producentskim radom dao izniman doprinos uspješnom početku karijere ove grupe.
Suradnja između Prljavog kazališta i Stančića započinje 1979. godine, kada je grupa prešla iz Jugotona u Suzy. Te godine Stančić je producirao singl-ploču Moj je otac bio u ratu i prvi studijski album Prljavo kazalište, koji danas slovi za jedan od najznačajnijih debitantskih albuma hrvatskog rocka. No, vrhunac Stančićeve suradnje s grupom bio je naredni album grupe. Jasenko Houra i Stančić u ljeto 1980. odlaze u Milano, gdje snimaju singl Crno bijeli svijet, koji je izašao kao prethodnica albuma. Ivan Piko Stančić bio je vrsni instrumentalist, njegovo razumijevanje zvuka i produkcije učinilo ga je ključnim arhitektom zvuka Novog vala i rock scene na ovim prostorima tijekom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća.
Kao glazbeni producent i aranžer, Stančić je radio s nekima od najvažnijih izvođača tog vremena. Njegov rad s bendovima poput Bijelog dugmeta, Psihomodo popa, Đavola, Idola i mnogih drugih bio je obilježen inovativnim pristupima, tehničkom izvrsnošću i umjetničkom slobodom.
Njegov potpis prepoznaje se u zvuku brojnih albuma koji su danas dio antologije domaće glazbe. Usporedno s glazbenom karijerom, Piko se školovao na Likovnoj akademiji u Zagrebu gdje je diplomirao slikarstvo, nastavljajući stopama svojeg oca, uglednog slikara Miljenka Stančića. Postdiplomski studij završio je u Parizu.
Njegova slikarska djela izlagana su na brojnim izložbama, a bio je poznat po originalnom i osebujnom izrazu koji je spajao njegov likovni i glazbeni senzibilitet. Godine 1989. Piko Stančić piše glazbu za TV film Mjesec u djeviciSnježane Disić, a 1990. završava svoj prvi solo album Bubnjevi na suncu. Svoj drugi album Peaceful World objavio je 1997. godine.
Godine 1998. nominiran je za nagradu Crni mačak, u kategoriji za najboljeg instrumentalista i najbolju glazbenu suradnju s jazz rock pjevačicom Jasnom Bilušić. Na dodijeli hrvatske rock nagrade Crni mačak, u ožujku 2002., dobiva nagradu Stari mačak za životno djelo.
Svoje posljednje godine proveo je na otoku Braču.