Mrkopaljski župnik Ante Zovko u prvoj knjizi o Stjepanu Horžiću, otkriva lik, životni put i osobnost toga prezbitera i mučenika, iskrena molitelja, požrtvovna radnika u vinogradu Božjem i svjesna Hrvata.
Stjepan Horžić
Stjepan Horžić rođen je u Rakovcu Kalničkom 26. prosinca 1918. Pučku školu pohađao je u Ljubešćici (1925.–1929.), klasičnu gimnaziju na Šalati (1929.–1937.), a bogosloviju (1937.–1942.) u Zagrebu, Senju i Sarajevu. Za svećenika Senjske i Modruške ili Krbavske biskupije zaređen je u Zagrebu 17. kolovoza 1941. Bio je kapelan u Mrkoplju, kapelan kateheta u Kraljevici i upravitelj župa Ravna Gora i Vrbovsko. Njegov žar u radu s mladima vrlo je zasmetao zloglasnoj OZNI. U listopadu 1944. partizanske su ga vlasti uhitile u Mrkoplju te zatvorile i mučile u Delnicama gdje je u montiranom jednodnevnom procesu 31. prosinca 1944. osuđen na smrt. Ako postoji, presuda još nije pronađena. Komunistički revolucionari strijeljali su ga u Delnicama 30. siječnja 1945. Bilo mu je 26 godina i mjesec dana. Grob mu je zatrt, a do danas se ne zna gdje su mu kosti.
Aktualni mrkopaljski župnik Ante Zovko (Split, 10. kolovoza 1966.) u upravo objavljenoj, prvoj knjizi o Stjepanu Horžiću, otkriva lik, životni put i osobnost toga prezbitera i mučenika, iskrena molitelja, požrtvovna radnika u vinogradu Božjem i svjesna Hrvata. Knjiga nosi naslov Stjepan Horžić mučenik za Boga i Hrvatsku, ima 288 stranica tvrdoga uveza. Najiscrpnije do sada opisuje njegov život (str. 23–155), uhićenje, mučenje i pogubljenje (str. 156–184) te razvitak kulta mučenika koji je umro na glasu svetosti (str. 184–217). Temelji se na arhivskim izvorima i kazivanju svjedokâ te donosi pet tekstova Stjepana Horžića: pjesma Molitva uskrslom Isusu (str. 31), izvatke iz oporuke (str. 107–108), propovijed na Gospu Žalosnu (str. 85–94), propovijed na Staru godinu (str. 65–71) i razmatranje o boli (218–224). Bogato je ilustrirana u boji s 46 fotografija i 39 faksimila (str. 225–270). Imensko kazalo (str. 274–283) obuhvaća 766 imena.
Knjiga se može naručiti od Župnoga ureda u Mrkoplju, mob. 091 589 18 58, e-adresa zupamrkopalj@gmail.com. Cijena je 19 €.
Crkveni povjesničar Stjepan Kožul o knjizi kaže: „Iz zagrebačkoga razdoblja navedene su postojeće isprave i svjedočanstvo pokojnoga kanonika, prelata Ivana Vragovića, koji je rodom iz župe Ljubešćica, te su obojica pošla u svećeništvo u doba marljivoga župnika Josipa Majseca. Vragović je malo mlađi, a stjecajem okolnosti bio je na robiji na Golom otoku. On je uvijek pohvalno govorio o Stjepanu Horžiću, i glede nadarenosti i sposobnosti, i glede svećeništva i mučeničke krune za vjeru, Crkvu i domovinu. Bilo mi je osobito drago da su u Mrkoplju i podigli poprsje župniku i kapelanu, koji su dali svjedočanstvo za kršćanske vrjednote i bili pastiri, koji su ostavili iza sebe trag nade i svjetla. Ovom knjigom otkriveno je pravo blago njegove duše i savjesti. Mladi svećenik, predan svome poslanju, pjesnik i mučenik, s ovako prikupljenim lijepim sadržajem – neka odista ostane svjedočanstvo za one koji žele čuti i vidjeti!“
Povjesničar Wollfy Krašić ističe: „Pripadnici hrvatskoga katoličkoga klera nisu bili samo duhovni, nego i nacionalni predvodnici svojih lokalnih zajednica i svojega naroda kao cjeline. Nije to bio slučaj samo, primjerice, u teškim vremenima osmanskih provala i osvajanja, u razdoblju hrvatskoga narodnoga preporoda ili pak u okolnostima masovnih iseljeničkih valova od konca XIX. stoljeća naovamo. Tu su ulogu vršili i u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kada je hrvatski narod teško stradao od najvećih zala XX. stoljeća – fašizma, nacizma te nadasve komunizma. U Gorskom kotaru, s jedne je strane talijanski imperijalizam najokrutnijim kolonijalnim metodama gušio svaki oblik otpora gospodarskom iskorištavanju i talijanizaciji, a s druge strane jugoslavenski su komunisti progonjene mobilizirali u svoj pokret, pripremajući i prema kraju rata provodeći boljševičku revoluciju. I dok su hrvatske političke opcije zakazale i/ili se pokazale nedoraslima izazovu, mladi kapelan u Mrkoplju Stjepan Horžić dosljedno je branio svoje stado, a posebno mlade, od nasrtaja Komunističke partije Jugoslavije. Ne mogavši ga nikako odvojiti od njegovih sljedbenika, jugoslavenski su ga komunisti osudili, po toliko puta oprobanom receptu, zbog „služenja okupatoru“.
Koliku im je opasnost predstavljao, vidljivo je i iz činjenice da se nisu zadovoljili samo s njegovom diskreditacijom i zatvaranjem; zadovoljiti ih je mogla samo njegova smrt, koju je on prihvatio mirno i dostojanstveno u maniri prvih kršćanskih mučenika. Bojali su ga se jugoslavenski komunisti i desetljećima nakon njegove fizičke likvidacije, pa su ga na razne načine nastojali izbrisati iz pamćenja Goranâ. Sadašnji mrkopaljski župnik, Ante Zovko dao se u iscrpno istraživanje cjelokupnoga Horžićeva života i djelovanja, a plodovi toga vrijednoga rada stoje pred čitateljem. Ova knjiga ima odlike znanstvenoga rada, budući da je autor koristio i uspoređivao raznovrsne izvore, među kojima se posebno ističu dokumenti nekoliko institucija i tijela jugoslavenskih komunista te razgovori koje je vodio s još uvijek živim svjedocima Horžićeva rada i stradanja. No, knjiga isto tako sadržava brojne dijelove iz kojih izvire autorovo suosjećanje, divljenje i poistovjećivanje s Horžićevim pogledom na svijet i djelovanjem. Knjiga obiluje opisima događaja koji bi kod čitatelja mogli izazvati niz negativnih osjećaja, poput tuge te srdžbe zbog nepravdi i bezumna nasilja. Međutim, dolaskom do posljednje stranice ove knjige dolazi i do prenošenja djelića Horžićeve duhovne snage na čitatelja, snage za odupiranje aktualnim silnicama i akterima koji ugrožavaju ne samo hrvatski nacionalni identitet, nego i njegovu biološku opstojnost. Ovom knjigom i podizanjem njegova poprsja ispred župne crkve u Mrkoplju župnik Zovko poništio je komunistički damnatio memoriae nad kapelanom Horžićem.“
Politolog Danijel Vidović piše: „Životna priča mladoga svećenika Stjepana Horžića, ubijena in odium fidei nakon montiranoga „sudskoga“ postupka na komunističkom sudu u Delnicama na Silvestrovo 1944. nije samo još jedna u nizu tegobnih priča kojima obiluje hrvatska povijest krvavoga XX. stoljeća; ova tema, iako se površnu promatraču može učiniti previše lokalnom ili mikropovijesnom, zahvaljujući umješnosti autora vlč. Ante Zovka dostiže ne samo zavidnu znanstvenu razinu nego ostavlja snažan osobni pečat te otkriva svojevrsnu misiju: otrgnuti od zaborava život mlada, ali zrela Kristova službenika koji je gorio ljubavlju za svoju Crkvu i hrvatsku Domovinu.
Vlč. Zovko kroz priču o mrkopaljskom kapelanu pred sud javnosti iznosi i zanimljivu sintezu moderne hrvatske povijesti, nabijenu svom tragikom bratoubilačkoga rata i sudbinom našega „maloga čovjeka“ uhvaćena u zamci krvavoga sraza globalnih totalitarnih ideologija. U tom smislu ova priča ne pripada isključivo povijesti. Ona je i suvremena jer se u njoj zrcali mnoštvo pitanja o hrvatskom društvu danas i njegovu suočenju s nasljeđem tih totalitarnih sustava u kojima nikada nije bilo mjesta za čovjeka stvorena na sliku Božju nego tek bezličnoga poslužitelja iskvarenoga bezbožnoga sistema. Ta pitanja, smještena u povijesni kontekst postavlja autor, no ne ostaje samo na tome. Čitatelja navodi na promišljanje o suvremenim (geo)političkim silnicama i našemu mjestu u tako zamišljenu političkom krajoliku. Zapitajmo se može li jedno društvo napredovati ako se na odgovarajući način nije suočilo s krvavim stranicama svoje povijesti? Hoće li nam biti lakše ako te retke istrgnemo iz knjige, da budu prešućeni, zaboravljeni… kao što je učinjeno s grobom vlč. Horžića i mnoštvom drugih, bezimenih žrtava. Suočen s krajnje oskudnim pisanim vrelima autor se okreće memoriji još uvijek živih aktera i zahvaljujući njihovim kazivanjima, u zadnji tren, uspijeva od potpuna zaborava sačuvati ovaj svijetli lik koji je kroz svoje kratko, ali plodonosno djelovanje u goranskim župama ostavio dubok i pamtljiv trag. Taj trag pojavom ove knjige uistinu postaje neizbrisiv. Iako donosi tek fragmente svećeničkoga djelovanja vlč. Horžića, knjiga iznosi dovoljno da se makar iz tih komadića može nazrijeti veličanstveni mozaik koji govori o istinskom apostolskom žaru mladoga svećenika i njegovoj brizi za povjerene mu duše i cijelu Domovinu. Uvjeren sam da ovo djelo može biti poticaj mnogim mladim svećenicima za njihov suvremeni apostolat, ali i povjesničarima u daljnjim istraživanjima Horžićeva života i osvjetljavanju svih još nerasvijetljenih epizoda naše nacionalne povijesti.“