U vremenu koje, kako sam kaže, često obilježavaju sivilo, nemir i nedostatak radosti, mostarski glazbenik Marko Govorčin odlučio je ponuditi nešto drukčije – pjesmu koja budi osmijeh, nostalgiju i toplinu. Njegov novi singl „Đenkina murva“ nježna je, samoironična i emotivna priča o djetinjstvu, Mostaru i malim trenucima koji nas zauvijek oblikuju.
Gostujući u programu Običnog radija, Govorčin je otkrio kako je pjesma nastala gotovo slučajno. Tekst je pronašao na Facebook profilu prijatelja Damira Pediše, a ubrzo nakon toga došla je i melodija – spontano, prirodno i, kako kaže, „sve je bilo gotovo za desetak minuta“.
Zašto baš murva? Dok mnogi pjevaju o ljubavima i velikim emocijama, Marko je poželio otpjevati nešto drugačije – vedrije, neobično i lišeno klišeja. Tako je obična mostarska murva postala središnji simbol pjesme, ali i snažna metafora djetinjstva i bezbrižnosti.
Pjesma je snimljena u Novom Sadu sa divnim Gospon Tamburašima, kojima se od srca zahvaljujem, kazao je Marko. Valja dodati da su oni dugo svirali sa Đorđem Balaševićem, kao i sa Zvonkom Bogdanom i Halidom Bešlićem. Marko priprema i album s njima, pjesme su gotove, snimanje je planirano na proljeće 2026.
Humor kao životni i glazbeni stav
„U ovim teškim vremenima ratova, mržnje i pohlepe, htio sam napraviti nešto optimistično, nešto što će ljudima barem na tri minute donijeti boje, ritam i vedrinu“, istaknuo je Govorčin. Upravo zato pjesma obiluje humorom i blagom ironijom, koji su, kako kaže, neizostavan dio njegova karaktera, ali i glazbenog izraza.
Humor, naglašava, nije važan samo u glazbi nego i u životu. Prisjetio se i riječi Charlieja Chaplina: „Svaki dan bez smijeha je izgubljen dan.“ Taj duh prenosi i u studio, gdje često surađuje s producentom Branom Likićem u Münchenu, uz puno šale, ali i ozbiljnog, predanog rada.
Autobiografija u stihovima
„Đenkina murva“ snažno je prožeta autobiografskim elementima. Govorčin se prisjeća djetinjstva na mostarskoj Carini, bakine kuće i murve ispred nje, na koju se kao dječak peo, osjećajući se kao da mu je cijeli grad pod nogama. S vrha tog stabla gledao je Mostar, Neretvu, Velež i okolna brda, a upravo su ti prizori ostali duboko urezani u njegovu sjećanju.
U pjesmi se spominju i stvarni likovi iz njegova života – susjeda Đenka, koja ga je upozoravala da ne padne s murve te kći Sanja, čija se alergija također našla u stihovima. Sve te sitnice, kaže, posložile su se gotovo same, stvarajući toplu i iskrenu priču, nalik dječačkim pustolovinama Toma Sawyera.
Glazbeni put i planovi
Iza Marka Govorčina je bogato glazbeno iskustvo – pet snimljenih albuma, od kojih su dva objavljena za Croatia Records, te nastupi na festivalima autorske glazbe poput Kantariona, gdje se izvođač na pozornici ogoljuje do kraja – bez playbacka i bez pomoći tehnologije.
Zanimljivo je i da je „Đenkina murva“ u jednom trenutku bila zamišljena kao duet s Halidom Bešlićem, no životne okolnosti i sudbina učinile su svoje. Govorčin se s poštovanjem prisjetio tog velikog glazbenika, istaknuvši koliko mu je ta ideja bila draga.
Iako je nedavno otišao u mirovinu, Marko kroz smijeh kaže da za njega „mirovanja nema“. Živi u Salzburgu, gradu glazbe i umjetnosti, nastupa, stvara i planira nove projekte. U pripremi su pjesme „Lacina 12, Carina“, posvećena njegovoj mostarskoj adresi, te „Bakin kofer“, nježna i romantična skladba posvećena baki Barbari.
Pjesma kao kratki bijeg od svakodnevice
Na kraju razgovora Govorčin je istaknuo da bi volio da slušatelji, dok slušaju „Đenkinu murvu“, barem na nekoliko minuta zaborave svakodnevne brige, zapjevaju, zaplešu i prisjete se Mostara mladosti – plavog neba, ljeta, Neretve, prijateljstva i jednostavne radosti života.
Upravo takva je i ova pjesma: mali, ali dragocjeni bijeg u djetinjstvo, toplu uspomenu i onu boju koja nam svima ponekad nedostaje.