Bosna i Hercegovina raspolaže iznimno vrijednim prirodnim bogatstvima – rijekama, šumama, planinama, plodnim zemljištem i velikom biološkom raznolikošću. Ipak, ta bogatstva sve su češće izložena brojnim pritiscima, od onečišćenja zraka i neodgovornog upravljanja otpadom do klimatskih promjena i neplanske gradnje. Upravo o tim izazovima, ali i važnosti građanskog aktivizma i lokalnih inicijativa za okoliš, u programu Običnog radija govorila je Lejla Šuman, direktorica Resursnog centra za okoliš.
Razgovor je realiziran u okviru projekta „Priroda pamti – ostavi trag, a ne otpad“, a povod je bio i Svjetski dan zaštite okoliša, koji se svake godine obilježava 5. lipnja.
Najveći okolišni izazovi u Bosni i Hercegovini
Govoreći o trenutačnom stanju okoliša u Bosni i Hercegovini, Lejla Šuman istaknula je kako se zemlja suočava s nizom ozbiljnih i međusobno povezanih problema. Među najizraženijima su onečišćenje zraka, osobito u urbanim sredinama tijekom zimskih mjeseci, neadekvatno upravljanje otpadom, pritisak na rijeke i šume, gubitak biološke raznolikosti, neplanska gradnja te sve vidljivije posljedice klimatskih promjena.
Posebno je naglasila kako se okolišna pitanja često promatraju odvojeno od zdravlja, gospodarstva, socijalne sigurnosti i kvalitete života, iako okoliš izravno utječe na sva ta područja.
„Onečišćen zrak znači veći pritisak na zdravstveni sustav, uništene šume i rijeke znače gubitak prirodnih resursa, a klimatske promjene znače veće rizike za poljoprivredu, infrastrukturu i lokalne zajednice“, poručila je Šuman.
Prema njezinim riječima, jedan od ključnih problema u Bosni i Hercegovini nije nedostatak zakona, nego njihova nedovoljna provedba. Zakoni i strateški dokumenti postoje, ali njihova primjena, nadzor i koordinacija institucija često nisu na razini koju građani i priroda zaslužuju.
O zemljištu se premalo govori
Iako se u javnosti najčešće govori o zraku, vodi i otpadu, Šuman upozorava kako je jedno od važnih, ali zanemarenih pitanja kvaliteta zemljišta i degradacija prostora.
Zemljište je temelj za proizvodnju hrane, očuvanje voda, šuma i biološke raznolikosti. Kada se ono jednom izgubi zbog neplanske gradnje, onečišćenja, erozije ili neodgovornog odlaganja otpada, njegova obnova traje jako dugo.
Osim toga, u javnom prostoru premalo se govori i o okolišnoj pravdi. Posljedice onečišćenja najčešće najteže pogađaju upravo one zajednice koje imaju najmanje resursa za zaštitu – ruralna područja, naselja u blizini industrijskih postrojenja, odlagališta ili područja izložena poplavama i klizištima.
„Važno je da okoliš ne bude tema samo kada se dogodi incident. O njemu treba govoriti preventivno, stručno i kontinuirano“, istaknula je Šuman.
Prevencija je uvijek bolja od saniranja štete
Građani se često aktiviraju tek kada problem izravno zaprijeti njihovoj lokalnoj zajednici. No, prema riječima Lejle Šuman, svijest o okolišu potrebno je razvijati mnogo ranije, prije nego posljedice postanu vidljive.
Kada je rijeka već onečišćena, šuma posječena ili prostor trajno devastiran, obnova zahtijeva mnogo vremena, novca i institucionalne volje. Zato je, smatra Šuman, prevencija uvijek bolja od saniranja štete.
Važnu ulogu u tome imaju edukacija i informiranje građana. Kroz različite projekte, obuke, javne događaje i suradnju s partnerima, Resursni centar za okoliš nastoji pomoći građanima da bolje razumiju svoja prava i obveze, ali i načine na koje mogu sudjelovati u procesima donošenja odluka.
„Svijest o okolišu ne znači samo znati da problem postoji. To znači razumjeti uzroke problema, prepoznati odluke koje se donose, znati kome se obratiti, kako reagirati i kako se povezati s drugima“, naglasila je.
Građanski aktivizam sve je organiziraniji
Govoreći o razvoju građanskog aktivizma u Bosni i Hercegovini, Šuman je ocijenila kako je on danas vidljiviji, organiziraniji i zreliji nego ranijih godina.
Posebno su značajne inicijative koje dolaze iz lokalnih zajednica, jer upravo građani najbolje poznaju prostor u kojem žive, probleme s kojima se suočavaju i načine na koje se ti problemi mogu rješavati.
Ohrabruje, kaže Šuman, činjenica da se građanske inicijative sve češće koriste dostupnim mehanizmima – javnim raspravama, zahtjevima za pristup informacijama, medijima, pravnim postupcima i prosvjedima. Time aktivizam prestaje biti samo spontana reakcija i postaje ozbiljan oblik demokratskog djelovanja.
Posebno je istaknula rad organizacija i mreža koje građanima približavaju okolišna prava, pomažu im u pristupu informacijama i podupiru ih u sudjelovanju u javnim procesima odlučivanja.
Javne rasprave ne smiju biti samo formalnost
Jedan od najvećih izazova s kojima se građani suočavaju kada žele sudjelovati u odlučivanju o okolišu jest nedostatak pravodobnih, potpunih i razumljivih informacija.
Javne rasprave ponekad se, upozorava Šuman, organiziraju samo formalno, u kratkim rokovima i bez dovoljno jasnih objašnjenja o tome kakve posljedice određeni projekt ili investicija mogu imati za lokalnu zajednicu.
Svaka studija utjecaja na okoliš mora imati javnu raspravu, a zakonski okvir u Bosni i Hercegovini predviđa sudjelovanje javnosti u takvim procesima. Međutim, važno je da sudjelovanje građana ne bude samo ispunjavanje zakonske obveze, nego stvarni dijalog.
„Građani ponekad imaju osjećaj da njihovo mišljenje neće biti ozbiljno shvaćeno. No, važno je aktivno sudjelovati, davati komentare i tražiti odgovore. Upravo u lokalnim zajednicama problemi su najvidljiviji, ali se ondje mogu i najbolje rješavati“, poručila je Šuman.
Institucije i civilno društvo trebaju biti partneri
Kada je riječ o suradnji institucija s građanima i organizacijama civilnog društva, Šuman ističe kako postoje pozitivni primjeri, ali takva suradnja još uvijek nije dovoljno ujednačena ni sustavna.
U nekim sredinama institucije prepoznaju vrijednost suradnje, osobito u području edukacije, izrade lokalnih okolišnih akcijskih planova, zaštite prirode i upravljanja zaštićenim područjima. U drugim slučajevima, suradnja se svodi na minimalno ispunjavanje formalnih obveza.
„Organizacije civilnog društva ne treba gledati kao prepreku, nego kao partnere. One institucijama mogu pomoći da bolje razumiju potrebe zajednice, dobiju kvalitetne podatke s terena i donesu transparentnije odluke“, naglasila je.
Dodala je kako se održive promjene mogu postići samo suradnjom građana, organizacija i institucija. Ipak, upozorila je i na situacije u kojima vlasti ne žele civilno društvo kao partnera, osobito kada se iza velikih projekata nalaze snažni financijski interesi.
Klimatske promjene već osjećamo
Klimatske promjene više nisu apstraktan pojam. Građani Bosne i Hercegovine njihove posljedice već osjećaju kroz sve češće i intenzivnije vremenske ekstreme – poplave, suše, toplinske valove, požare, klizišta i nestabilne vremenske prilike.
Sve to izravno utječe na poljoprivredu, prihode, zdravlje ljudi, infrastrukturu, vodne resurse i svakodnevni život lokalnih zajednica.
Šuman je posebno istaknula važnost prevencije, ranog upozoravanja i brze reakcije. Kao primjer navela je projekt usmjeren na razvoj sustava praćenja rizika od klizišta u jadransko-jonskoj regiji, u kojem Resursni centar za okoliš surađuje s Gradom Goraždem.
Cilj je razviti sustav ranog upozoravanja na klizišta i pomoći lokalnim zajednicama da se bolje pripreme za posljedice klimatskih promjena.
„Klimatske promjene ne mogu se promatrati samo kao nacionalni problem. One moraju biti povezane s lokalnim razvojem, prostornim planiranjem, zaštitom voda i svim onim što se događa na lokalnoj razini“, poručila je Šuman.
Mladi žele promjene, ali ne smiju biti sami
Mladi sve više pokazuju zanimanje za okolišna pitanja, osobito kada su ona povezana s kvalitetom života i budućnošću njihovih zajednica. Informiraniji su, brže dolaze do podataka i spremniji su koristiti digitalne alate i društvene mreže za promicanje promjena.
Ipak, Šuman upozorava kako se odgovornost ne smije prebaciti isključivo na mlade. Njihova energija jest dragocjena, ali institucije, obrazovni sustav, mediji i starije generacije trebaju im dati prostor, podršku i konkretne mehanizme za djelovanje.
„Mladi ne trebaju biti samo simbol promjene, nego ravnopravni sudionici u donošenju odluka“, naglasila je.
Zajedničko djelovanje donosi rezultate
Primjera uspješnog građanskog djelovanja u Bosni i Hercegovini ima mnogo. Šuman je istaknula kako zajedničko djelovanje građana, organizacija i institucija može donijeti konkretne rezultate, osobito kada građani znaju svoja prava i koriste dostupne zakonske mehanizme.
Jedan od najpoznatijih primjera odnosi se na građanski otpor izgradnji malih hidroelektrana. Upravo su angažman lokalnih zajednica, organizacija civilnog društva i svih zainteresiranih strana doveli do važnih promjena i zakonskih rješenja kojima se ograničava izgradnja takvih postrojenja.
„Rad na zaštiti okoliša vrlo je izazovan i zahtijeva mnogo koordinacije, ali zajedno zaista možemo napraviti velike promjene u društvu“, poručila je.
Edukacija i mediji imaju ključnu ulogu
Obrazovanje i mediji, smatra Šuman, imaju ključnu ulogu u stvaranju dugoročne kulture odgovornosti prema okolišu.
Edukacija gradi vrijednosti i navike od najranije dobi. Djeca i mladi koji o okolišu uče kroz praktične primjere, rad u prirodi i razumijevanje lokalnih problema razvijaju odgovorniji odnos prema prostoru u kojem žive.
Mediji, s druge strane, oblikuju javnu pozornost. Oni mogu pomoći da se o okolišnim temama ne govori samo kada se dogodi katastrofa ili kriza, nego kontinuirano, analitički i razumljivo tijekom cijele godine.
„Važno je da mediji ne izvještavaju samo o posljedicama, nego i o uzrocima, odgovornosti, rješenjima i dobrim primjerima iz zajednice“, naglasila je Šuman.
Potrebna je učinkovita provedba zakona
Na pitanje koja bi promjena najviše unaprijedila stanje okoliša u Bosni i Hercegovini, Šuman je odgovorila kako je to učinkovita primjena zakona i jačanje odgovornosti institucija.
Bosni i Hercegovini, smatra ona, ne nedostaju samo propisi, nego njihova dosljedna provedba, nadzor i sankcioniranje onih koji ugrožavaju okoliš. Kada bi se zakoni primjenjivali jednako na sve, kada bi inspekcije imale dovoljne kapacitete i kada bi informacije bile javno dostupne, napravio bi se velik korak naprijed.
Posebno je naglasila važnost kaznene politike, osobito kada je riječ o nelegalnom odlaganju otpada. Kao primjer navela je zemlje Europske unije koje su upravo kroz strožu primjenu propisa i učinkovite sankcije uspjele riješiti dugogodišnje probleme povezane s otpadom.
Okoliš nije tuđa odgovornost
Na kraju razgovora Lejla Šuman uputila je poruku građanima, istaknuvši kako okoliš nije nečija tuđa odgovornost. To nije tema samo za stručnjake, institucije ili aktiviste, nego područje u kojem svatko ima svoju ulogu.
Ta uloga može se očitovati kroz svakodnevne navike, odgovorno ponašanje, informiranje ili podršku inicijativama koje štite javni interes.
„Bosna i Hercegovina ima iznimno vrijedne prirodne resurse. To nije samo naše naslijeđe, nego i naša obveza prema budućim generacijama“, poručila je Šuman.
Zaštita okoliša, zaključila je, počinje našom sviješću, ali mora završiti konkretnim djelovanjem. Zato je važno ne čekati da problem dođe do naših vrata, nego djelovati ranije, preventivno i odgovorno, kako bi se sačuvale prirodne vrijednosti koje Bosna i Hercegovina ima.
