Prilično je nemoralno da čovjek koji se gotovo svakodnevno poziva na jugoslavenski komunistički režim – iz tog kuta dijeli lekcije o moralu, slobodi i potrebi “distanciranja”. I pri tome tvrdi da bi Isus bio na njegovoj strani. Ne bi. Evo zašto ne bi.
Hrvoje Klasić zaboravlja da govori iz nasljedstva jedne od najkrvavijih diktatura u Europi 20. stoljeća. I to ne simbolički – nego izravno. On jasno i otvoreno brani, opravdava i racionalizira tisuće likvidacija, masovne grobnice, logore i progone. A sve to pokušava zamotati u omiljenu mu riječ: “antifašizam”.
No antifašizam, da se podsjetimo, nije ime vlasti koja ubija bez suđenja. Nije ni maska za likvidacije u jame. A još manje opravdanje za ubijanje djece, redovnica i staraca. I najmanje od svega – to je nešto što se u komunističkom žargonu nije ni spominjalo prije 1991. godine.
Klasićev “antifašizam” nikada ne priznaje zločine partizanskog režima. Nikada se ne sjeća ni jednog nevino ubijenog, ako iza zločina stoji njegov ideološki uzor.
Uzmimo samo zločin koji se dogodio 15. lipnja 1941. u Vrgorcu. Tada su komunisti – mjesec dana prije nacističkog napada na SSSR – već krenuli u “klasnu borbu”. Bez suda, bez milosti, bez pravde.
Može li se Hrvoje Klasić ograditi od toga?
I sada dolazimo do ključne razlike između Thompsona i Klasića:
- Thompson nikada nije hvalio Pavelića. Niti NDH. Niti rasne zakone. Niti ustaške zločine.
- Hrvoje Klasić je hvalio Tita. Pokušavao je opravdati zločine revolucije i režim koji je stvarao logore i ubijao ljude po etiketama.
- Njegova supruga loše spava jer mu je ideološki uzor monstrum koji je ubio sve svoje bivše partnerice.
Thompson nikad nije imao logore.
Thompson nije zatvarao novinare.
Thompson nije spaljivao arhive.
Thompson nije nikog osudio na smrt.
Ali Titov režim – kojeg Klasić glorificira – jest.
Zato neka se gospodin Klasić prvo distancira od Tita i Partije.
A što se tiče Krista, kojeg Klasić voli prizivati, valja reći i ovo:
Isus nikada ne bi bio antifašist.
Isus se nije borio oružjem. Isus nije ubijao svoje neprijatelje nego molio za njih riječima Oprosti im Oče, ne znaju što čine. Isus bi dopustio i fašistima i antifašistima da ga ubiju – jer je došao da se žrtvuje, a ne da vlada. Zato je Isus:
- onaj civil, Hrvat iz Vrgorca kojeg su ubili partizanin i one dvije sestre iz Vrgorca koje su isti dan ubili Talijani.
- onaj Srbin Risto Medan iz Prebilovaca kojeg su ubile ustaše tako što su ga tek rođenog vratili u utrobu majke i skupa s njom bacili u jamu Golubinku u Šurmancima. Tamo je druže Klasiću Isus.
Isus nije bio nikakav antifašistički aktivist. On je bio nevina žrtva svih ideologija. Nenasilan. Neupitno okrenut antimilitantnom.
Hrvoje Klasić ne razumije Isusa.
Zato neka ne uzima ime Gospodina Boga Našega u usta, uzalud, i neka ostane vjeran svom Bogu – Titu i svom jeziku relativizacije.
Ali neka prestane docirati drugima o moralu. Jer zadnja osoba koja bi trebala pozivati na distanciranje od bilo čega – jest čovjek koji nikada nije rekao riječ “oprosti” za stotine tisuća života koje su uzeli njegovi ideološki preci.
I neka se okane Thompsona. Korisniji bi bio kada se već bavi Perkovićima ako bi javno prozvao Matu Granića, da pojasni istinu o Đurekoviću i Milki Planinc, i zašto je protjerao Perkovića u Njemačku i kakve to veze ima s Olujom o kojoj nije ništa smio znati, planu Z4 preko kojeg je planirao rušiti Tuđmana, kao plaćeni strani agent, i tihim planom osvete onome koji sve zna o njemu. Narečenom Josipu. I da nam pojasni kako bi se Tito obračunao s Matom, ono baš na antifa način.
Možda da nam pojasni , kako to da jedan od najvećih ubojica iz Prebilovaca, ljuti ustaša Jelčić, kasnije obavlja najviše funkcije u socijalističkoj BIH, i kako je to izmaklo antifašizmu…
Ne znate o čemu pričamo? Pogledajte cijeli film. Ispričajte se za Jelčića. “Antifašistu”.