Povodom 24. obljetnice utemeljenja Hrvatske samouprave, koja je osnovana 3. ožujka na Trećem zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru, priopćenjem za javnost oglasio se Petar Milić, predsjednik Pokreta za kulturu i društvena pitanja ”Ivana Pavao Veliki” iz Mostara.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
”Već odavno je jasno žiteljima državotvorne zajednice BiH koji makar malo daju pristupa zdravom razumu svojim moždanim vijugama da ovakvo stanje političke destrukcije društva vodi k neizvjesnoj budućnosti. Poglavito je šizofreno političko društveno stanje jer oni koji agresivno nastupaju s unitarističko šovinističkih načela to navodno rade u ime stabilnosti.
Zadnjih tjedana svjedoci smo preglasavanja hrvatskih političkih predstavnika u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na razini Federacije BiH u svezi Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji, a s druge strane politički zagovornici unitarne državotvorne zajednice BiH preko sudbenih institucija vode procese protiv izabranih srpskih predstavnika.
Dana 3. ožujka je 24-ta obljetnica od utemeljenja Hrvatske samouprave na Trećem zasjedanju Hrvatskoga narodnoga sabora u Mostaru 2001. godine. Prošle su 24. godine od političkoga pokušaja poboljšanja prava i položaja hrvatskoga naroda u državotvornoj zajednici BiH. HNS je formirao i Međužupanijsko-međuopćinsko vijeće koje je trebalo funkcionirati kao Vlada Samouprave. Izabran je predsjednika Samouprave, a Vijeće je imalo zadaću preuzeti na ozemlju Samouprave ovlasti Federacije BiH. No to se nije dogodilo.
Danas 24. godine poslije Treće sjednice HNS, kao udruga građana a ne vrhovno političko tijelo hrvatskoga naroda u državotvornoj zajednici BiH, služi kao poluga za bacanje prašine u oči s jedne strane hrvatskome narodu, a s druge strane kao ulazna karta i politički alibi za manipuliranje visokim dužnosnicima iz Republike Hrvatske.
Odluke s Treće sjednice HNS-a produkt su sadržaja Deklaracije o pravima i položaju hrvatskoga naroda u BiH koja je usvojena na Prvome zasjedanju HNS-a u Novome Travniku 28. 10. 2000. godine i koja je plebiscitarno usvojena na narodnome referendumu koji je održan dva tjedna iza, točnije 11. 11. 2000. godine. Nakon desetogodišnje stanke sve ostale sjednice HNS-a do danas su bila blijeda slika političkoga podaničkoga stanja kod Hrvata u državotnoj zajednici BiH i bile su okrenute prije svega za unutarnje obračune i unutarnje političke pozicije a ne za prava i položaj hrvatskoga naroda kako to stoji u referendumskoj Deklaraciji s Prvoga sabora. Svaki sljedeći sabor je donio deklaracija i nijedna od njih nije imala ime nego je služila sama sebi.
Deklaracija koja je usvojena na referendumu je zaboravljena čak je i njezin naslov bio teško političko breme za političare koji su sami sebi svrha. Pravo naroda na narodnu slobodu temeljem Političkoga pakta o građanskim i političkim pravima kako stoji u naslovu referendumske Deklaracije nije ni došlo na dnevni red, čak što više pogoršao se i narodni položaj a da ne govorimo o pravima.
Podmetanjem da je legitimni narodni izbor Hrvatskoga člana predsjedništva vrhunac političkoga dosega prava za Hrvate državotvorne zajednice BiH čista je laž. Hrvatski narod kao dostojan i povijestan narod mora imati pravo na slobodu. Nije sloboda paritet konsenzus i rotacija u zajedničkim institucijama. Narodna je sloboda konzumirati izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast na točno određenome ozemlju na najvišoj političkoj razini a to je republikanska. Sloboda je imati Hrvatsku Republiku.”
Foto: Wikipedia