Mediji u Bosni i Hercegovini djeluju u složenom političkom, ekonomskom i društvenom okruženju, a njihova uloga ne bi se smjela svesti samo na brzo prenošenje informacija. Oni oblikuju javno mišljenje, utječu na povjerenje građana u institucije te određuju način na koji javnost razumije političke, društvene i nacionalne odnose.
O slobodi izražavanja, odgovornosti novinara, govoru mržnje, lažnim vijestima, javnom interesu i pluralizmu u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru u programu Običnog radija govorio je prof. dr. sc. Ilija Musa, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i zamjenik direktora Federalne novinske agencije Fena. Razgovor je održan u okviru radijskog serijala „Hrvatski narod diše europskim vrijednostima“.
Europske vrijednosti nisu politička opcija
Govoreći o temeljnim europskim vrijednostima, Musa je istaknuo zaštitu ljudskog dostojanstva, slobodu, demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i pluralizam.
Prema njegovim riječima, europske se vrijednosti ne mogu promatrati kao politička opcija, nego kao pravni i civilizacijski okvir koji je prirodan i Bosni i Hercegovini. Zemljopisni položaj države, ali i njezin višenacionalni sastav, pokazuju da različitosti ne bi trebale biti prepreka njezinu razvoju.
Upravo bi različitosti triju konstitutivnih naroda, smatra Musa, trebalo promatrati kao priliku za međusobno uvažavanje i afirmiranje vrijednosti koje su zajedničke europskom prostoru.
Bosna i Hercegovina, kako je naveo, u normativnom je smislu kroz usvajanje određenih pravnih akata približena Europskoj uniji. Međutim, u institucionalnom i političkom djelovanju i dalje postoji znatan odmak od europskih standarda.
Kao primjere uspješnog funkcioniranja pluralnih i višenacionalnih država naveo je Švicarsku i Belgiju, pokazujući da se uvažavanjem različitih naroda i identiteta može izgraditi društvo koje je pluralno, stabilno i ravnopravno.
Ekonomski pritisci sve snažnije utječu na medije
Mediji se tradicionalno smatraju čuvarima demokracije i nadzornicima vlasti, no pitanje njihove stvarne neovisnosti u Bosni i Hercegovini ostaje otvoreno.
Musa je upozorio da se bosanskohercegovački medijski prostor ne može promatrati kao jedinstvena cjelina. U višenacionalnom društvu postoje različiti medijski prostori povezani s kulturnim, identitetskim i nacionalnim vrijednostima konstitutivnih naroda.
Kada je riječ o komercijalnim medijima, smatra da politički pritisci nisu uvijek presudni. Mnogo snažniji mogu biti ekonomski interesi i ovisnost medija o oglašivačima, korporacijama i realnom sektoru.
Zbog potrebe za financijskom održivošću pojedini mediji, prema njegovim riječima, mogu podilaziti interesima velikih tvrtki i oglašivača, čime se otvara prostor za utjecaj na uređivačku politiku i odabir tema.
Javni radiotelevizijski sustav nikada nije u potpunosti zaživio
Poseban problem predstavlja javni radiotelevizijski sustav Bosne i Hercegovine, koji, prema Musinu mišljenju, ni više od dva desetljeća nakon njegova uspostavljanja nije zaživio u punom kapacitetu.
Sustav čine Radiotelevizija Bosne i Hercegovine, Radiotelevizija Federacije BiH i Radiotelevizija Republike Srpske, dok korporacija koja je trebala koordinirati proizvodnju i distribuciju programa, marketing i druge zajedničke aktivnosti nikada nije počela potpuno funkcionirati.
Takvo stanje, istaknuo je, neprestano proizvodi nove probleme, a dodatne poteškoće nastaju kada institucije zadužene za reguliranje i nadzor medijskog prostora godinama djeluju u tehničkom mandatu.
Dugotrajno zadržavanje čelnih ljudi na pojedinim funkcijama bez redovitih procedura izbora i odgovornosti može izravno utjecati na uređivačku politiku, odnose unutar javnih servisa i povjerenje publike.
Politička kritika nije govor mržnje
Jedna od tema razgovora bila je i granica između slobode izražavanja, legitimne političke kritike i govora mržnje.
Musa je upozorio da se u javnosti govorom mržnje često proglašava svaki provokativan, oštar ili djelomično uvredljiv iskaz. Međutim, javne osobe, zbog funkcija koje obnašaju, moraju biti spremne trpjeti veću razinu kritike i javnog propitivanja.
Prema njegovu tumačenju, govor mržnje odnosi se na sadržaj kojim se osoba ili skupina stigmatizira zbog pripadnosti određenoj nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj, manjinskoj ili drugoj društvenoj skupini.
Politička kritika, čak i kada je vrlo oštra, ne bi se automatski smjela proglašavati govorom mržnje.
Istodobno, sloboda izražavanja ne znači pravo na svjesno širenje neistina, klevetanje, manipuliranje činjenicama ili namjerno vrijeđanje nečijeg dostojanstva. Ograničenja slobode izražavanja mogu biti opravdana samo kada su propisana zakonom, nužna i razmjerna zaštiti javnog interesa i dostojanstva pojedinca.
Nedostatak zakona ostavlja prostor za netransparentnost
Jedan od ključnih problema bosanskohercegovačkog medijskog prostora jest nedostatak cjelovitog zakonskog okvira.
Musa je naveo da na razini Bosne i Hercegovine i Federacije BiH ne postoji jedinstven zakon o medijima kojim bi se uredila pitanja vlasništva, financiranja, odgovornosti i transparentnosti medija.
Posebno je problematično što pojedine županije, među kojima su Sarajevska i Hercegovačko-neretvanska, nemaju zakone koji na odgovarajući način uređuju medijsko djelovanje.
U takvom sustavu javnost često nema dovoljno informacija o tome tko su stvarni vlasnici medija, na koji se način oni financiraju i postoje li korporativne, političke ili druge veze koje utječu na njihov rad.
Bez transparentnog vlasništva i financiranja teško je, upozorio je Musa, govoriti o potpunoj neovisnosti medija.
Isti standardi morali bi vrijediti za sve
Sloboda izražavanja ne bi smjela ovisiti o političkoj, nacionalnoj ili ideološkoj pripadnosti osobe koja iznosi određeni stav.
Međutim, u praksi se, prema Musinu mišljenju, određene poruke i stajališta različito vrednuju ovisno o tome iz kojeg političkog ili svjetonazorskog kruga dolaze.
Pluralizam i sloboda izražavanja podrazumijevaju da se jednaki profesionalni i moralni standardi primjenjuju na sve sudionike javnog prostora.
Problem nastaje kada pojedine ideje ili politički narativi postanu dominantni te kada njihovi zagovornici počnu određivati što je dopušteno reći, tko je poželjan sugovornik, a tko bi trebao biti isključen iz javne rasprave.
Bosna i Hercegovina kao višenacionalna država mora omogućiti da različita politička, kulturna i društvena stajališta budu zastupljena u javnosti, uz međusobno poštivanje i odgovornost.
Kada se činjenice biraju prema zaključku, novinarstvo postaje propaganda
Ako novinar ili uredništvo unaprijed postave cilj i zaključak, a zatim biraju samo one činjenice koje mu odgovaraju, takav pristup udaljava se od profesionalnog novinarstva i približava aktivizmu ili propagandi.
Musa je upozorio na pojavu dominantnih narativa koji ne dopuštaju drukčija tumačenja događaja i društvenih procesa.
Demokracija, naglasio je, počiva na pluralizmu, a ne na jednoumlju. Stoga bi se različitim stajalištima trebalo omogućiti da uđu u javni prostor, da ih se propituje i da se o njima argumentirano raspravlja.
Vrijednost pojedine ideje ne bi trebala ovisiti o tome odgovara li ona interesima određene političke ili medijske skupine, nego o činjenicama, argumentima i njezinoj usklađenosti s demokratskim standardima.
Namjera razlikuje pogrešku od dezinformacije
Pojam lažnih vijesti posljednjih se godina često upotrebljava, no važno je razlikovati nenamjernu novinarsku pogrešku od svjesne dezinformacije i planske propagande.
Prema Musinu mišljenju, ključni kriterij je namjera.
Pogreške se mogu dogoditi u svakom poslu, pa tako i u novinarstvu. Profesionalan novinar ili uredništvo, kada utvrde da je objavljena netočna ili nepotpuna informacija, trebali bi je ispraviti, objaviti ispriku ili omogućiti odgovor osobi na koju se sadržaj odnosi.
Svjesno plasiranje neistinitih informacija, s druge strane, predstavlja manipulaciju.
Poseban problem predstavljaju internetski portali koji djeluju bez jasne registracije, impresuma, podataka o vlasniku, uredniku i autorima tekstova. Takav neregulirani prostor omogućuje osnivanje stranica čija svrha nije informiranje, nego stvaranje nepovjerenja, političkog pritiska ili nereda u javnom prostoru.
Anonimni izvor nije zamjena za dokaz
Zaštita anonimnih izvora jedno je od temeljnih prava novinara, posebno u istraživačkom novinarstvu. Bez nje brojni slučajevi korupcije, zlouporabe položaja i drugih nepravilnosti nikada ne bi bili otkriveni.
Ljudi koji rade unutar institucija često strahuju od posljedica ako javno progovore o nezakonitostima ili nepravilnostima kojima su svjedočili.
Ipak, Musa upozorava da anonimnost izvora ne može biti zamjena za dokaze. Informaciju dobivenu od anonimnog izvora profesionalni bi novinar trebao dodatno provjeriti, po mogućnosti iz još najmanje jednog neovisnog izvora.
Mediji koji učestalo objavljuju neprovjerene informacije pozivajući se isključivo na anonimne izvore dugoročno gube vjerodostojnost, povjerenje publike i tržišni utjecaj.
Javni interes nije isto što i znatiželja javnosti
Pozivanje na javni interes ne smije služiti kao opravdanje za senzacionalizam i zadiranje u privatnost.
Musa je naglasio da interes ili znatiželja publike za privatni život javnih osoba nisu isto što i javni interes. Informacije o trošenju javnog novca, radu institucija, političkoj odgovornosti i zaštiti prava građana nedvojbeno pripadaju javnom interesu.
Nasuprot tomu, pojedinosti iz privatnog života koje nisu povezane s javnim djelovanjem osobe ne bi se trebale objavljivati samo zato što privlače pozornost publike.
Pretjerano zadiranje u privatnost može narušiti ljudsko dostojanstvo i medijski sadržaj pretvoriti u senzacionalizam koji nema stvarnu društvenu vrijednost.
Hrvatska stajališta nisu dovoljno zastupljena u javnim servisima
Govoreći o ustavnoj i društvenoj pluralnosti Bosne i Hercegovine, Musa je ocijenio da politička, kulturna i društvena stajališta hrvatskoga naroda nisu dovoljno i ravnopravno zastupljena u programima javnih emitera na državnoj i entitetskoj razini.
Prema njegovu mišljenju, BHRT nastoji uskladiti interese triju konstitutivnih naroda, dok RTRS dominantno zastupa interese većinskoga naroda u Republici Srpskoj.
Federalna televizija u posljednje vrijeme pokazuje nastojanja za prihvaćanjem viših profesionalnih standarda, ali dosadašnja zastupljenost Hrvata u novinarskoj i uredničkoj strukturi, kao i način teritorijalnog pokrivanja događaja, nisu u dovoljnoj mjeri odgovarali potrebama hrvatske javnosti.
Zbog toga smatra da javni interes Hrvata u BiH nije zadovoljavajuće zastupljen u programima javnih emitera.
Istodobno, među lokalnim medijima postoje pozitivni primjeri profesionalnog i pluralnog djelovanja koji bi mogli poslužiti kao model drugim medijskim kućama.
Vjerodostojnost važnija od brzine
Kao sveučilišni profesor koji radi s budućim novinarima i komunikacijskim stručnjacima, Musa ističe da je jedna od najvažnijih zadaća obrazovanja naučiti mlade da činjenice ne prilagođavaju vlastitim stavovima.
U vremenu društvenih mreža, umjetne inteligencije i neprestane utrke za brzinom objavljivanja, profesionalnost se čuva provjeravanjem informacija, poštivanjem novinarskih standarda i odgovornošću prema javnosti.
“Najveći kapital novinara nije ekskluzivna informacija, nego vjerodostojnost“, poručio je Musa.
Studentima se stoga nastoji prenijeti poruka da informaciju najprije trebaju provjeriti, a tek potom objaviti. Brzina nikada ne bi smjela pobijediti točnost, a želja za ekskluzivnošću ne smije biti važnija od povjerenja publike.
Mediji moraju biti prostor dijaloga i ravnopravnosti
Profesionalni i odgovorni mediji jedan su od preduvjeta demokratskog društva. Sloboda izražavanja mora biti zaštićena, ali istodobno povezana s provjerom činjenica, poštivanjem ljudskog dostojanstva i spremnošću na ispravljanje pogrešaka.
Europske vrijednosti ne potvrđuju se samo zakonima, političkim izjavama ili ispunjavanjem formalnih uvjeta. One se prepoznaju u načinu na koji društvo razgovara o razlikama, poštuje identitete i omogućuje svakom građaninu i svakom narodu da se njegov glas ravnopravno čuje.
Emisija iz serijala „Hrvatski narod diše europskim vrijednostima“ realizirana je uz financijsku potporu Vlade Republike Hrvatske.