Skladali ste orkestralnu partituru za suitu „Isus, Sin Čovječji“ prema glazbi Gabrijela Prusine iz istoimene predstave HNK Mostar. Što Vas je posebno nadahnulo i zaintrigiralo u originalnoj glazbi i kako se rodila ideja da skladate partituru?
Ideja za skladanje koncertne skladbe u formi klasične kompozicije − suite, potaknuta je željom ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, gospodina Ivana Vukoje, koji mi je predložio da temeljito poslušam glazbu Gabrijela Prusine, snimljenu za istoimenu kazališnu predstavu „Isus, sin čovječji” u produkciji HNK Mostar. Već nakon prvog slušanja, shvatio sam da je potencijal izvorne glazbe velik, te da su mogućnosti orkestracije bogate, od komornog do velikog simfonijskog zvuka. Iz tih umjetnički izazovnih razloga, odlučio sam posvetiti se skladanju orkestralne partiture, odabrao sam efektne i melodiozne Prusinine teme, ali u nekim slučajevima i cijele sekcije poput izvrsne glazbe za scenu „Svadba u Kani Galilejskoj” u III. stavku. Već od početka bilo je jasno da je koncept višestavačna kompozicija koja glazbeno oslikava, kako u predstavi, tako i u kompoziciji, Isusov kronološki ovozemaljski život. U skladanju takve višestavačne kompozicije, bilo je potrebno napisati nove dijelove poput scene „Egzodus u Egipat” u I. stavku, zbog zadovoljavanja glazbene forme i dramaturgije svakog od pojedinih stavaka.
U čemu je glazbena i umjetnička posebnost ove suite koja je odvaja od sličnih djela klasične glazbe, što je njezina specifičnost?
Posebnost je u mnogočemu. Suita ima šarolik spektar solističkih instrumenata, od baroknog čembala do tradicionalnih hercegovačkih instrumenata kao što su gusle i diple. Izvorno, suita je osim spomenutih solo instrumenata napisana za perzijski trzalački instrument oud, koji je preteča europske lutnje, a mostarska publika imat će priliku čuti dionicu tog instrumenta na klasičnoj gitari, koja djelu daje između ostalih i mediteranski prizvuk, pritom ne gubeći ništa od izvorne, perzijske mističnosti. Također, u posljednjem stavku, mješoviti zbor zauzima istaknutu ulogu u dramatično uglazbljenoj molitvi „Očenaš”, koja se pjeva na aramejskom, dakle, Isusovom materinjem jeziku. Stilski, suitapredstavlja sintezu perzijskog melosa i zapadnoeuropskog klasičnog glazbenog izričaja i mislim da se u tome krije njezina posebnost, zavodljivost i ljepota.
Koncert u ponedjeljak, 13. travnja okuplja više od 100 glazbenica i glazbenika, uključujući i Zbor HNK Mostar. Vi ćete dirigirati koncertom. Što za Vas to znači kao glazbenika, posebice s obzirom na Vaše mostarske korijene. Što će ovaj koncert donijeti mostarskoj publici?
Da, izvođački ansambl broji točno 120 umjetnika, stoga je već samim formatom riječ o klasičnom, glazbenom spektaklu sezone. Hrvatsko narodnog kazalište u Mostaru na čelu s Ivanom Vukojom osim sudjelovanja svog Zbora, za ovaj koncert radi kompletnu logistiku i cijeli dio onog, „nevidljivog” posla koji publika ne percipira, a koji je presudan za organiziranje ovako zahtjevnog i bitnog događaja. Za umjetnički dojam i kvalitetnu izvedbu pobrinut će se renomirani solisti, gitarist Ivan Šimatović, čembalist Zlatan Božuta, diplar Jure Miloš i sam autor glazbe za predstavu, Gabrijel Prusina, ovaj put u ulozi guslara. Uz Simfonijski orkestar Mostar i njegove gostujuće umjetnike, nastupit će Zborovi Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, Studija glazbe FPMOZ-a i Glazbene škole Ivan pl. Zajc iz Mostara. Za mene kao dirigenta posebna je čast ovom prigodom ravnati svojom kompozicijom za mostarsku praizvedbu, ali također i ostalim djelima značajnih hrvatskih skladatelja koja su 13. travnja na programu. Ovaj koncert ima za poruku kako je svaki umjetnički proces stvar kreativne sinergije ljudi i institucija, a posebno me veseli suradnja gore navedenih institucija koje ovakvim projektima nagovješćuju i potvrđuju da su spremni nositi se s izazovima koje će u dogledno vrijeme buduća Opera HNK Mostar staviti pred njih.