Desetljećima se u Francuskoj promatrala masovna imigracija iz muslimanskog svijeta s mješavinom ideološkog podcjenjivanja i institucionalne pasivnosti. Pod izlikom raznolikosti i tolerancije, rastući znakovi radikalizacije i islamističke infiltracije ignorirani su – ako ne i potpuno opravdavani – što je dovelo do stvaranja geta u srcu velikih gradova.
Danas francuske obavještajne službe upozoravaju na podmuklo napredovanje Muslimanskog bratstva. To čine putem deklasificiranog izvješća, podnesenog Ministarstvu unutarnjih poslova i ekskluzivno objavljenog od strane Le Figaro, koje prikazuje sliku zemlje potkopane iznutra ideološkom i organizacijskom strukturom koja nekažnjeno djeluje više od pola stoljeća.
Dokument od 73 stranice rezultat je višemjesečnog terenskog rada, sastanaka sa stručnjacima, dužnosnicima, diplomatima i vjerskim vođama. Detaljno opisuje postojanje visoko strukturirane mreže: 139 bogomolja izravno povezanih s Federacijom muslimana Francuske, plus 68 onih koji se smatraju pridruženima, raspoređenih u 55 odjela. Iako Federacija službeno priznaje samo 53 udruge, istražitelji procjenjuju stvarnu brojku na 280, koja pokriva sektore od obrazovanja do socijalne pomoći i islamskih financija – ekosustav osmišljen, kako se navodi u izvješću, da „vodi život muslimana od rođenja do smrti“.
Više od 4 200 učenika trenutno je upisano u 21 školu povezanu s ovom mrežom, od kojih pet ima ugovore s državom. Jedna od najznačajnijih, srednja škola Averroès u Lilleu, pod istragom je zbog ilegalnog financiranja iz zemalja poput Katara, Egipta ili Kuvajta te zbog nazočnosti nastavnih materijala suprotnih republikanskim vrijednostima. Izvješće također identificira 815 aktivnih kurʼanskih škola koje pohađa 66 000 maloljetnika – trećina tih škola povezana je s fundamentalističkim granama.
Izvješće upozorava na „propovijedanje 2.0“ koje se širi poput požara društvenim mrežama. Mladi su pod utjecajem hibridnih propovjednika – koji miješaju salafizam i ideologiju Muslimanskog bratstva – izloženi nekontroliranoj ideološkoj indoktrinaciji. Organizacija, međutim, ne djeluje otvoreno. Ključ njezina uspjeha oduvijek je bilo prikrivanje: predstavljanje uglednog, umjerenog lica uz istovremeno učvršćivanje moći u susjedstvima, udrugama, pa čak i javnim institucijama poput Francuskog vijeća muslimanske vjere (CFCM).
Ova strategija legitimizacije pažljivo je osmišljena kako bi se iskoristili europski pravni okviri. Cilj: ne integrirati „muslimanski identitet“, već ga nametnuti kroz demografski rast i pritisak islamiziranih društvenih normi putem šerijatskog prava.
Godine upozorenja građana, političkih stranaka i sigurnosnih snaga pale su na gluhe uši – ako ne i bile izravno osuđene kao „islamofobne“. Ispostavilo se da je sve bilo istinito i savršeno orkestrirano.
Izvješće priznaje da prijetnja Muslimanskog bratstva nije bila prioritet u usporedbi s neposrednim rizikom od džihadističkog terorizma. Ta kratkovidnost – ili nemar – omogućila je ideologiji Bratstva da proširi svoje korijene, iskoristi europske fondove, stvori međunarodne saveze i izgradi mladu, uvjerenu i sve radikaliziraniju društvenu bazu.
Zaključak izvješća je nedvosmislen: Francuska se ne suočava samo sa sigurnosnim problemom, već i s egzistencijalnim izazovom. Politički islam – u svojoj varijanti Bratstva – ne traži suživot, već transformaciju. Djeluje kroz prikrivanje, lokalni klijentelizam, kolonizaciju društvenog prostora i perverznu upotrebu demokratskih prava. Ono što je započelo kao „duhovna opcija“ postalo je tiha, ali razorna ideološka ofenziva.
Francuska – sekularna, prosvijećena, ponosno republikanska – sada promatra kako iz samih svojih temelja raste antidruštvo, koje ne cilja na integraciju, već na zamjenu. Jedina politička stranka koja se odupire ovom trendu je stranka Rassemblement National (Nacionalni skup), no za europske vladajuće elite prava opasnost i dalje leži u takozvanoj „krajnjoj desnici“.