Na Međunarodni dan žena u Zagrebu se već niz godina održava takozvani „Noćni marš“, feministički prosvjed protiv „patrijarhata“ i za „ženska prava“. Svake godine poruke su sve nevjerojatnije i bizarnije, poput: „Trans žene su žene“, „Doli brak“, „Feministkinje uz Gazu“… Omiljene mete su Crkva i kapitalizam, odnosno tržišna ekonomija, a srpovi i čekići su uz bubnjeve jedan od omiljenih motiva. Svake godine „marševi“ se održavaju u sve više gradova. Uz glavni grad, ekstremne feministice, uz potporu politike i javnog novca, marširale su u Splitu, Šibeniku, Osijeku i Rijeci. Tko stoji iza prosvjeda i tko sve to plaća?
Naime, brak je zaštićen Ustavom i zakonima, Crkva je zajednica vjernika kojoj pripada većina hrvatskog naroda, a pozivi na komunističke revolucije i totalitarne parole koje se uzvikuju na „marševima“ svakako ne opravdavaju javni novac. Štoviše, pozivaju organe na djelovanje u skladu sa važećim zakonima. Zabrinjavajuće je i to što se tim prosvjedima pridružuju upravo zakonodavci, hrvatski saborski zastupnici. U Zagrebu su „marširali“ Sandra Benčić, Dalija Orešković, Davor Bernardić i mnogi drugi SDP-ovci i možemovci. Komunistička stranka Radnička fronta i njezino zaštitno lice, Katarina Peović, redoviti su gosti s pozivima na „rušenje kapitalizma“, piše narod.hr.
Zagreb
Deveti po redu „Noćni marš“ u Zagrebu djelo je organizacije Faktiv. Riječ je o ekstremno lijevoj, LGBT i feminističkoj družbi koja se identificira kao „feministički kolektiv“. Osnovan je s ciljem „borbe za radnička i socijalna prava žena, suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja te zalaganja za reproduktivna i seksualna prava“.
Kolektiv djeluje kao neformalna skupina aktivistkinja, bez hijerarhijske strukture, što znači da nema formalno imenovane voditeljice. Njihove aktivnosti uključuju organizaciju prosvjeda, edukacije i javna događanja usmjerenih na promicanje feminističkih „vrijednosti“. U prvim redovima moglo se vidjeti osobe koje prosvjeduju protiv javne molitve krunice i Hodova za život u Zagrebu, Rijeci i Sisku.
Informacije o financiranju Faktiva nisu javno dostupne u detalje. Međutim, poznato je da su 2017. godine dobili donaciju od 5.500 kuna za projekt “Osmomartovski tjedan 2017.” od Zaklade Solidarna. Također, prilikom organizacije događanja, poput Noćnog marša, prikupljaju donacije putem različitih kanala, uključujući i suradnju s drugim udrugama.
Njihovim vrijednostima bliska je stranka Možemo koja je na vlasti u gradu Zagrebu i podupire neokomunističku ideologiju, LGBT događanja i radikalni feminizam u bilo kojem obliku.
Split
U Splitu organizator prosvjeda, odnosno „marša“, nije toliko tajnovit. Riječ je o udruzi Domine, radikalnoj feminističkoj udruzi koja se zalaže za „pravo na pobačaj“, „LGBT i trans prava“. Suprotstavlja se vrijednostima braka, obitelji i Katoličke Crkve. Nakon tih prioriteta, udruga se bavi i pitanjima nasilja u obitelji i zaštite žena. Uz ovu udrugu, „marš“ pomažu organizirati i druge lokalne feminističke udruge koje, kao i u Zagrebu, imaju saveznika u samom vrhu vlasti.
Na prosvjedu u Splitu bio je i gradonačelnik Ivica Puljak. Uvidom u internetsku stranicu udruge, može se vidjeti kako Domine ima potporu ni manje ni više nego Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Za razliku od Zagreba, splitski feministički marš naglasak je imao na animozitetu prema konceptu „patrijarhata“, a glavni motiv skupa bilo je „pravo“ na usmrćivanje nerođene djece. Retorika je također pomalo ratnička. Geslo je bilo: „Računajte na otpor“. Poruke su bile i nešto dalmatinskog štiha: „Ne treba mi kapetan – plovim sama“.
foto HINA/ Miroslav Lelas/ lm
Rijeka
U Rijeci tradicionalni prosvjedni skup povodom 8. „marta“ organiziraju inicijativa Građanke i građani Rijeke, te lokalne ljudsko-pravaške udruge PaRiter, SOS Rijeka i LORI. Održao se pod istim geslom kao i u Zagrebu: „Feminizam nema granica“.
Okupljenima se, po običaju, pridružila i zamjenica gradonačelnika i kandidatkinja za gradonačelnicu Sandra Krpan, a vidjela su se i druga poznala lica poput Damira Urbana i Igora Bezinovića čiji film “Fiume o morte” trenutačno igra u Art-kinu.
Navedene udruge propagiraju LGBT i trans ideologiju te radikalni feminizam. O njihovim aktivnostima često piše i Narod.hr iz razloga što te udruge ulaze u javno obrazovanje, od vrtića do fakulteta.
Očekivano, financiraju se i državnog i lokalnih proračuna. Potporu dobivaju i izvana, najčešće od Europske unije, Sorosevog Otvorenog društva te sličnih svjetskih lijevo-liberalnih multimilijunskih organizacija.
Lezbijska organizacija LORI iz Rijeke
Lezbijska organizacija LORI već je ušla u riječke i istarske škole s LGBT ideologijom. Nastoji djecu podučavati „LGBTIQ temama“. Ima obilato financiranje iz domaćih, javnih, i stranih izvora. Na internetskoj stranici udruge, uz Središnji državni ured za demografiju i mlade, navedeni su sljedeći donatori: Global Fund for Women, Mama Cash Fund for Women, Astraea Lesbian Foundation for Justice, Europska unija, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Europski strukturni i investicijski fondovi, ESF – Operativni program Razvoj ljudskih potencijala, Grad Rijeka, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, Američko veleposlanstvo u Zagrebu, Filia die Frauenstiftung, Hil Foundation, Ured za udruge Vlade RH, Ured za ljudska prava Vlade RH, COC Netherlands, Open Society Institute Budapest, Active Citizens Fund i Erasmus+.
Lezbijska udruga iz Rijeke LORI ulazi u škole i djecu podučava LGBTIQ+ temama, uz financijsku podršku države i lokalnih vlasti, te stranih donatora
Udruga PaRiter na hrvatski jezik prevela je „Priručnik o skrbi vezanoj za pobačaj“. Udrugu, koja je poznata kao organizator „Festivala menstruacije“ i autor programa „Hopa Cupa“, doniraju: Europska unija, Erasmus+, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka, Frida – The Young Feminist Fund, Vlada Republike Hrvatske, te Europski strukturni i investicijski fondovi. PaRiter surađuje i sa GOOD inicijativom koja u škole želi uvesti LGBTiQ+ i rodnu ideologiju. Udruga ima potporu i od pučke pravobraniteljice.
Sudionici ‘marša’ prosvjeduju protiv krunice i Hoda za život
Incijativa Građanke i građani Rijeke komunističkog je predznaka. Izrazito je angažirana u „otporu“ Hodu za život u tom gradu. Štoviše, neki od prosvjednika viđeni su i na Hodovima u Zagrebu i Sisku. Na Facebook stranici istaknuta je visoko podignuta šaka u crvenom krugu, a naslovna fotografija predstavlja narodnu „heroinu“ partizanskog pokreta.
„Ovogodišnji program pročitali su aktivist i “nebinarna” osoba Dolina Brala te aktivistkinja“, zapisao je riječki „Novi list“. Po ekstremizmu, Rijeka je uz sam bok Zagrebu. Naglasak riječkog „marša“ bio je na „rodno uvjetovanom nasilju“ i „pravu na pobačaj“. Međutim, bilo je i ratničke retorike, one koja neodoljivo podsjeća na partizanski pokret. Spominjali su se otpor, drugovi i drugarice, te solidarnost sa studentima u Srbiji.
Osijek
„Noćni marš“ u Osijeku održao se pod parolom „Žena s glasom“. Odaslane su identične poruke kao i na drugim „marševima“. Evo nekoliko primjera: „Nema maternice, nema mišljenja“, Hod za… žene“ (život prekrižen), „Mi ne klečimo, marširamo“, „Bez prava na pobačaj, nema slobodne volje“…
U usporedbi s transparentima u Zagrebu, osječki su koliko-toliko umjereni, uvjetno rečeno. LGBT ideologija je također prisutna i usko vezana uz ženstvenost, koju pak definira – pobačaj!
„Noćni marš“ organizirala je inicijativa „Noćni marš Osijek“ u kojoj je sudjelovao i osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava čija je izvršna direktorica Natalija Havelka. Inicijativu čine sljedeće organizacije: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, DKolektiv – organizacija za društveni razvoj, Nansen dijalog centar, Udruga PLANTaža i Neformalna inicijativa mladih Mladforma. U ovoj posljednjoj aktivan je Nikica Torbica, jedan od autora ideološki obojenog i nestručnog udžbenika povijesti „Zašto je povijest važna?“, koji progovara i o „LGBT povijesti“.
Navedene udruge mahom financiraju državna Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva te Europska unija. Novac stiže i iz lokalnih proračuna. Donatorima se najviše može pohvaliti Nansen dijalog centar: Otvoreno društvo, Iceland, Liechtenstein, Norway Grants, Active Citizens Fund, Interreg (EU), Ured za udruge Vlade RH, Croatia Serbia Cross-Border Programme, Veleposlanstvo Kraljevine Norveške, ERSTE Stiftung, The Balkan Trust for Democracy, Zagrebačka banka…
Šibenik
Pored četiri najveća hrvatska grada, feministički ‘marš’ održan je i u Šibeniku. Geslo je bilo kao i u Zagrebu: „Feminizam nema granica“. Jedna od organizatora je Maja Šintić. Riječ je o članici ekstremno lijeve stranke Možemo. Djeluje u nekoliko udruga i incijativu u Šibeniku. Primjerice, od prošle godine predsjednica je udruge Fališ koja organizira istoimeni „Festival alternative i ljevice Fališ“. Skup financiran javnim novcem progovara o komunističkim temama, partizanima i ekstremno lijevim ideologijama, od kojih prednjači – LGBT.
Neokomunistički festival FALIŠ održava se u Šibeniku, a teme su: partizani, antikapitalizam, fašizam i ustaštvo, LGBT i rodna ideologija. Neki od poznatijih gostiju bili su: Hrvoje Klasić, Lana Bobić i Emina Bužinkić
Ministarstvo kulture i medija, globalna civilna udruga Forum ZFD, Grad Šibenik, Turistička zajednica grada Šibenika, Kontakt točka „Građani, jednakost, prava i vrijednosti“, Srpska pravoslavna crkva – eparhija Dalmatinska, Hrvatsko novinarsko društvo i Srpsko narodno vijeće podupiru udrugu Maje Šintić. Uz Šintić i Fališ, organizatori su i: Šibenska udruga mladih (Š.U.M.) te Kulturna udruga Fotopoetika.
U svom govoru, Šintić je napala državu koja ju financira i, naravno, Crkvu. Govorila je o „pravu na pobačaj“. “Rodno uvjetovano nasilje” i “LGBT prava” dominirali su manifestacijom.
Izdvajamo plakat „8. mart nikada neće biti 8. ožujak“. Što je točno poruka, trebalo bi upitati ženu koja ju je nosila. Mjesec ožujak u Republici Hrvatskoj ne piše se „mart“ već gotovo pola stoljeća. I u Šibeniku su viđeni plakati Radničke fronte. Primjerice: „Jedan svijet, jedna borba“. Najveći transparent koji se nosio u prvom redu bio je poprilično jednostavan, odnosno jeftin i nadasve nemaštovit: „Za pravdu, mir, nove sne“.
Donosimo odgovor na pitanje iz naslova članka: Feminističke, LGBT i komunističke marševe usmjerene protiv obitelji, braka, Crkve i tradicionalnih hrvatskih vrijednosti mahom financiramo – mi.