Evanđelje dana Mk 9,14-29
Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!
U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«
On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče:»Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Mk 9,14-29 – O. Lorenzo Montecalvo
U ovom naraštaju ima mnogo nijeme, gluhe i nasilne djece. Nijemost je odbijanje ulaženja u odnos s bližnjim. Odbijanje je konkretan znak mržnje prema samom sebi i prema drugima. Riječ je prvo sredstvo za iskazivanje ljubavi. Nijemost je, dakle, oblik osvete prema onima koji nas nisu prihvatili, ljubili i blagoslivljali od rođenja. Od samog začeća ljudsko biće želi biti prihvaćeno s ljubavlju, te, jednom rođeno, želi odrastati okruženo ljubavlju. Ako ne raste okruženo ljubavlju, postaje nasilno i agresivno. Njegov život je neprestano nastojanje da nanosi trpljenje onomu tko mu nije pružio ljubav. Nijemost ne stvara uvijek fizičko nasilje; nedostatak želje za ulazak u odnos s drugim često je oblik psihičkog nasilja koje nanosi mnogo zla onomu tko ga podnosi. Rastrgan nasilnim osjećajima, onaj tko je pogođen nijemošću, također je i gluh. Ne sluša nikoga. Gluhoća je zlo koje stvara pobunu prema svakom savjetu.
Nijemost i gluhoća su unutarnja zla koja se ne mogu izliječiti samo ljudskim znanostima.
Učenici su upitali Isusa kako to da oni nisu uspjeli ozdraviti dječaka rastrganog nečistim duhom nijemosti i gluhoće. Isus im je odgovorio da se neki nečisti duhovi poražavaju samo molitvom. Za osloboditi našu djecu od nijemosti, gluhoće i nasilja potrebna je sila odozgor.
Molite mnogo i uporno za vašu nijemu, gluhu i nasilnu djecu. Ne umarajte se moliti i postiti za njih. Molitva je znak da se pouzdajete u moć ljubavi koja dolazi odozgor. Molitva potiče Gospodina da napravi liturgijsku gestu na ustima i uhu vašeg djeteta. Dodirujući usta i uho, Gospodin će reći: “Otvori se!”.
Hrabro! Uzdajte se u Gospodina. Nemojte se obeshrabriti. Svojoj djeci pružite ljubav, ali neka to bude nadnaravna ljubav. Ljubav liječi. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.