Evanđelje dana Lk 6,17.20-26
Blago vama, siromasi! Jao vama, bogataši!
U ono vrijeme: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 6,17.20-26 – O. Lorenzo Montecalvo
Prva stvar koju Isus čini prije nego će naučavati jest da gleda svoje učenike u oči. Danas nas Isus uči što znači imati autentičan i iskren odnos s drugim. Ako netko razgovara s tobom, a ne gleda te u oči, znači da te ne voli, ne govori ti niti ti naučava Istinu.
Kada govorim malim ili velikim zajednicama, Gospodin ne želi da naučavam s ambona, nego me potiče da idem među okupljene jer se ja i slušatelji moramo gledati u oči. Oči otkrivaju ono što se nalazi u našim srcima. Kaže se i da su oči ogledalo duše.
Oči otkrivaju ima li u tvom srcu ljubavi ili prijezira, ravnodušnosti ili interesa, žara ili mlakosti, iskrenosti ili lažnosti, ljutnje ili blagosti, tuge ili radosti. Isusove oči su bile pune ljubavi i suosjećanja. Njegove su oči bile uprte u učenike, a tako su i njihove oči bile uprte u Isusa jer su opazili da ih Učitelj ljubi unatoč njihovom neznanju.
Nažalost, danas kada razgovaramo, više volimo ne gledati drugoga u oči. Zašto? Možda jer mislimo da je drugi čovjek stvar, a ne osoba? Možda jer nema iskrenosti u razgovoru? Možda jer se bojimo drugih?
Danas radije razgovaramo preko poruka na mobitelu. Možda i jedemo zajedno, ali u tišini. Vlada muk. Odjednom, ocu obitelji zazvoni telefon koji najavljuje da je stigla poruka. Što otac vidi ili pročita? Vidi da mu je sin, koji sjedi pored njega, poslao poruku u kojoj piše: “Tata, večeras izlazim sa svojom djevojkom!”
Zadnje tri godine mnogo putujem vlakom. Ima putnika koji sjednu nasuprot ili pored mene, a da niti jednom ne podignu oči ili kažu jednu riječ. Njihov je pogled uvijek spušten. Za njih ne postoji nitko drugi. Njihove su oči uprte u njih same.
Kako tužno! Mi smo naraštaj kojemu smeta prisutnost drugih ljudi. Osjećamo se dovoljni samima sebi. Bojimo se jedni drugih.
Gospodine, otvori naše oči kako bismo prihvatili druge i prenosili im blaženstvo koje je u našem srcu. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.