Evanđelje dana Lk 17, 11-19
Baci se nice k Isusovim nogama zahvaljujući mu.
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 17, 11-19– O. Lorenzo Montecalvo
Iskreno rečeno, svi krštenici Kristove Crkve su primili poslanje da budu proroci u naraštaju u kojem žive. S čime mogu usporediti Božjeg proroka?
S gorućim grmom koji nekad grije srce čovjeka Božjom prisutnošću, a nekad spaljuje svo zlo koje vidi oko sebe. Božji prorok je oganj Istine. On je pozvan od Boga da svima propovijeda cjelovito Evanđelje, bez sakaćenja. Tko u tišini prijeđe preko nekih naučavanja Evanđelja pred onima koji su ih potrebni, nije Božji prorok. Težak je grijeh šutjeti ISTINU kad se zna da je ona u suprotnosti s ukusom zbora. Na primjer, bogati škrtac ne voli kad mu se kaže da, ako ne otvori srce siromahu, njegova prisutnost u Crkvi je uzaludna.
Kršćanska zajednica bez proroka koji naučava, ispravlja i kori postaje kao neobrađeni vinograd. Nered i nemoral rastu dan za danom, te se događa da se Istina prihvati kao laž, a laž kao Istina. Prorok je oganj koji rasvjetljava i pokazuje koji su Božji putevi kojima trebamo ići kako bismo primili Kristovo spasenje. U ovom vremenu Crkvu napadaju ne samo izvana neprijatelji Evanđelja, već i iznutra teolozi koju sumnjaju u određeni Isusov nauk.
Mač koji brani Crkvu od hereza je prorok koji, ispunjen zdravim naukom i izlijevom Duha Svetoga, naučava Istinu sine glossa (bez dodavanja, op. prev.), ispravlja s ljubavlju i odlučno kori onoga tko naučava suprotno od Evanđelja.
Ne trebaš biti elokventan kako bi bio Božji prorok. Sveti Pavao nije bio elokventan govornik, ali je činio izvanredne stvari samo svojom prisutnošću.
Naime, apostol je bio užasna prisutnost demonima. Pavao je neizmjerno volio Isusa Krista, te se za njega suočavao sa svakom opasnošću na kopnu i moru, svakom glađu, žeđu i klevetom. Svaki prorok biva osuđen na smrt, bilo tjelesnu, bilo moralnu.
Ali nakon njegove smrti, oganj Istine i Milosrđa gori više nego kad je bio živ. Oganj Duha Svetoga je neugasiv. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.