Evanđelje dana Iv 1,35-42
Našli smo Mesiju.
u ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« — što znači: »Učitelju — gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: »Našli smo Mesiju!« što znači »Krist — Pomazanik.« Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« — što znači »Petar — Stijena.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Iv 1,35-42 – O. Lorenzo Montecalvo
Nakon dosta godina izbivanja počeo si ići u Crkvu. Što te potaklo da ideš? Što tražiš u Crkvi? Kad sam bio župnik i kad bih među okupljenima vidio novu osobu, pristupio bih mu pitajući: “Čemu dugujem zahvalnost za tvoju prisutnost u crkvi?”. Odgovori su uglavnom bili sljedeći: “Jer želim od Gospodina tražiti milost ozdravljenja svog djeteta… da mi Gospodin dade da nađem posao… da mi Gospodin dade da nađem zaručnicu… da Gospodin uvjeri mog muža da se vrati kući… da mi Gospodin dade dar sina… da mi Gospodin dade malo mira…” i tako dalje. Malo je bilo onih koji bi na moje pitanje: što tražiš? odgovarali: “Tu sam jer želim upoznati Gospodina i želim se obratiti. Kršten sam u Katoličkoj Crkvi, ali ne znam što znači biti to.”. Dobro se sjećam da su svi oni, koji su u kršćansku zajednicu počeli ići s namjerom i voljom da upoznaju Gospodina, ostajali u Crkvi i bili postojani u nauku koji sam davao, u Euharistijskom slavlju i u bratskom Jedinstvu. Vidio sam kako su se iz godine u godinu sve više obraćali Evanđelju života i ljubavi. I baš oni su u Crkvu doveli drugu braću i sestre, željne da upoznaju Gospodina. Njihovo svjedočanstvo se sastojalo baš od kazivanja udaljenima: “Dođite i vidite tko je promijenio naš život!”. Župa je rasla u broju spašenih zahvaljujući njihovom svjedočanstvu i evangelizaciji.
Osobe koje su u Crkvu dolazile zainteresirane samo da prime neku milost nisu ostajale kako bi rasle u spoznaji Isusa Krista. Kad bi primili tu milost, nisu se više vraćali u Crkvu. A ako ne bi primili milost, razočarani, odlazili bi ljuti na Boga. Zaboravio sam napisati da su neki dolazili u crkvu ne tražeći od mene duhovno vodstvo, već neku ulogu u župnim aktivnostima. A kad im, iz ovog ili onog razloga, ta uloga ne bi bila dodijeljena, postajali bi sredstvo podjele u životu župe. A ti…, zašto danas ideš u župu? Želim te podsjetiti da župa nije udruga, već narod željan da upozna, ljubi i služi Gospodinu i braći. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.