Na svetkovinu Sv. Petra i Pavla u četvrtak, 29. lipnja u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, za svećenike je zaredio šestoricu đakona. Jedan za Mostarsko-duvanjsku biskupiju: don Zvonimir Rezo.
Don Zvonimir Rezo bio je gostom Vijesti plus uživo Običnog radija.
Na pitanje da nam opiše doživljaj toga dana ređenja odgovara: “To je nešto predivno, trenutak koji se čekao jako dugo. To su oni trenutci u životu kada nedostaje riječi za opisati što se dogodilo. Na početku dana je bilo nervoze i treme, kako će sve proći. Obred ređenja je malo kompliciraniji nego obične mise. Poseban je trenutak kada se pjevaju litanije. Tada mi ređenici legnemo na pod u znak poniznosti, a pored nas cijela crkva pjeva litanije svih svetih. Dozivaju se svi sveci da nam pomognu u životnoj zadaći da slijedimo Krista. To je zaista jedan predivan trenutak, nakon toga je sve lakše. Posebno kada nakon toga idemo na oltar i zajedno s biskupom suslavimo sv. Misu, kada prvi put raširimo ruke i izgovaramo riječi pretvorbe, osjećaj je fenomenalan.“
“Rođen sam u velikoj obitelji. Roditelji su nas uvijek odgajali u kršćanskoj vjeri. Mislim da je to bilo jedno plodno tlo na koje je Bog posijao sjeme svećeničkoga poziva. U sedmom razredu osnovne škole malo sam više počeo razmišljati o tome. Moram priznati da sam tu ideju tada odbacio. Kao netko tko je taman ulazio u pubertet, celibat mi je u tom trenutku predstavljao problem. Na koncu osnovne škola sam to prvo rekao svojoj obitelji pa nakon toga župniku i svećenicima koji sume vrlo rado prihvatili i usmjerili dalje.“, ispričao je don Zvonimir Rezo o pozivu na svećenički život.
Sjemenište i klasičnu gimnaziju pohađao je u Zadru te tamo i maturirao 2017. godine. Filozofsko-teološki fakultet pohađao je u Rimu od 2017. do 2022. godine.
“U sjemeništu sam bio u Zadru, 2017. godine sam maturirao. Nakon toga sam se javio biskupu Ratku Periću da bih želio ići u bogosloviju na teološki fakultet. On me tada poslao u Rim. Jedno prekrasno iskustvo, pet godina života u Rimu, centru katoličanstva. Biti na ručku s papom koje nam se nekako čine neralna meni su se Bogu hvala dogodile se. Bilo je zaista predivno.”, kazao je don Zvonimir Rezo.
Koji je najveći izazov svećeništva u BiH?, don Rezo odgovara “Kroz godinu koliko sam na župi mislim da je veliki problem tradicionalna vjera. Pa eto to mi je navika, roditelji su me tako naučili. Nema nekog dubljeg značenja, nema dubljeg susreta s Kristom. Vjera je prije svega osobni odnos s Bogom. Bog nije vidljiv, ali očima vjere itekako je vidljiv, oči koje mogu osjetiti da je on tu iako ga ne vidimo. Mislim da je to ono na čemu moramo raditi mi kao svećenici, da nam se ne bi dogodio scenarij s zapada, gdje vjera zaista propada.“
“Prekrasna rečenica sv. Franje Asiškoga: „Bog moj, sve moje.“ Kad Boga stavimo u centar to i vidimo. Onda je u životu sve lako. Duhovnih zvanja je sve manje generalno u svijetu. Mi se još nekako držimo ali smo u padu. Mladi se sve manje odlučuju na taj poziv, najviše zbog društva. Baš zbog celibata dosta mladića se teško odlučuje na ovaj poziv. Ja bi im poručio ono što Bog poručuje kroz Bibliju 365 puta. To je rečenica koja se najviše pojavljuje u Bibliji, točno onoliko puta koliko ima dana u godini. Naravno da problema ima u svećeničkom pozivu, kao i svakom drugom poslu, zanimanju, životnom odabiru. Svaki put kada je teško trebamo se sjetiti te Božje Ne boj se i sve će biti lakše.“, poručio je za kraj razgovora don Zvonimir Rezo.