U još jednoj epizodi emisije „Velike priče ,malih ljudi“ gošća je bila baka Anica Šunjić, koja živi u selu Radišići pokraj Ljubuškog, u skromnoj kući okruženoj vrtovima i voćkama. Žena nevjerojatne snage, vedrine i životne mudrosti. Brojne tragedije su obilježile njezin život od gubitka muža do djece, ali kako nam otkriva nikada se nije predala. Iako broji čak 94 godine, svaki dan provodi radeći u polju, s motikom u ruci i osmijehom na licu.
“Zemlja me hrani, ali i liječi”, kaže Anica, dok s lakoćom prekopava svoj vrt. U njenom pogledu nema gorčine, iako je iza nje život obilježen gubicima i teškim vremenima.
Rodila je trojke 1968. godine – što je tada, posebno u seoskim uvjetima, bio pravi pothvat. No, njezina borba nije stala na tome. Kaže baka Anica da se tada cijeli kraj čudio, jer se nikad nije čulo u to vrijeme da je netko rodio trojke.
“Vjera me držala. Da nije bilo Boga, ne bi bilo ni mene.”
U njezinoj tišini ne stanuje tuga – nego zahvalnost. Sve tragedije koje je preživjela, kaže, oblikovale su njezinu snagu.
Kad se priča okrene na mladost, baka Anica živne. Prisjeća se uz smijeh svojih ljubavnih dana:
“Imala sam momaka koliko hoćeš! Jednog sam držala tri godine, a nisam mu dala ni poljubac. Mužu sam dopustila tek nakon vjenčanja – a iskreno, više je on mene volio nego ja njega,” kroz smijeh priznaje.
Ono što je njoj bio smisao – rad, red, vjera i poštovanje – što danas često, kaže, fali mladima. Ipak, ne osuđuje, nego savjetuje.
Za kraj emisije, baka Anica je imala jasnu poruku za sve žene:
“Budite hrabre, budite jake i budite ustrajne. Slabiće nitko ne voli!”
U vremenu kada mnogi odustaju pred prvom preprekom, baka Anica iz Radišića podsjeća da su korijen, ponos i vjera ono što čini pravu snagu žene – bez obzira na godine.