U ekskluzivnom razgovoru za Narod.hr, stručnjak za informacijske znanosti i komunikologiju, dr. sc. Gordan Akrap upozorava na zabrinjavajuće tendencije u načinu na koji svjetski mediji izvještavaju o Hrvatskoj – konkretno o slučaju Marka Perkovića Thompsona. Akrap tvrdi kako su u tim izvještajima prisutni jasni elementi hibridnog rata: od selektivnog pristupa i otvorenih neistina do pokušaja oblikovanja negativne percepcije o Hrvatskoj.
Posebno ističe ulogu pojedinih dopisnika koji, prema njegovim riječima, često djeluju izvan profesionalnih i etičkih okvira, a njihove iskrivljene narative preuzimaju i domaći mediji, čime se dodatno destabilizira društveni prostor. U intervjuu otkriva kako takvi obrasci informacijske manipulacije nisu novost, već imaju duboke korijene još iz vremena Domovinskog rata.
U izvještavanju svjetskih medija o Thompsonu postoje elementi hibridnog rata
Na pitanje vidi li u izvještavanju svjetskih medija o Thompsonu elemente hibridnog rata, Akrap tvrdi da uočava tendencioznost, predrasude, otvorene neistine, pa čak i pokušaje oblikovanja informacijskog prostora na način koji je zlonamjeran. Sve to, čini se, ima za cilj skrenuti pozornost sa stvarnih događanja u Srbiji na izmišljene i konstruirane slučajeve u Hrvatskoj.
To se lako može prepoznati, tvrdi Akrap. ”Međutim, problem je dublji. Imamo dugogodišnja negativna iskustva sa zapadnim novinskim agencijama koje su, primjerice, za svoje dopisnike angažirale osobe koje nisu ni relevantne, ni vjerodostojne. Nerijetko su te osobe bile pod utjecajem lokalnih politika i politikanskih djelovanja u skladu s interesima one države u kojoj u tom trenutku žive.”
Za vrijeme Domovinskog rata također su se plasirale protuobavijesti u svjetske medije
”Imali smo takvih slučajeva već 1991. prilikom okupacije i rušenja Vukovara. Primjerice kada su međunarodni mediji objavili protuobavijest (dezinformaciju) da su ustaše zaklale 40 srpskih beba u jednom vrtiću u Borovu selu. Isto tako su plasirali informaciju preko međunarodnih medija da smo mi digli Židovsko groblje u zrak te da smo postavili eksplozivnu napravu pod Židovsku općinu u Zagrebu.
Te su informacije dolazile upravo od novinara s područja bivše Jugoslavije koji nikada nisu priznali hrvatsku samostalnost i onda su svoje osobne političke stavove plasirali putem međunarodnih kanala. Time su svjesno i sustavno štetili interesima Republike Hrvatske i formirali pogrešnu sliku u očima svjetske javnosti.
Kad netko kaže Reuters je objavio, valja imati na umu da Reuters objavljuje ono što je napisao njegov dopisnik koji ima svoje ime i prezime. Dakle, pogrešno je reći to je napisao Reuters, već treba reći da iza tog teksta stoji konkretni autor. Primjerice Jovica Jovanović, koji, kao dopisnik iz Hrvatske, zapravo živi i radi u Beogradu. To treba jasno istaknuti.
Na taj način možemo ocijeniti i vjerodostojnost, i pouzdanost, i objektivnost samih vijesti. Ne treba optuživati tog novinara zbog njegovog političkog stava. Problem nastaje kad se njegove teze prenose u hrvatski medijski prostor – selektivno i bez konteksta”, tvrdi Akrap.
U hrvatskom medijskom prostoru također se plasiraju iskrivljene interpretacije
Akrap naime ističe da nije čudno što u svjetskim medijima imamo ovakve iskrivljene interpretacije s obzirom na medijski ambijent u Hrvatskoj.
Kao primjer dao je tekst iz Jutarnjeg lista, a koji je analizirao i objavio na mrežnim stranicama projekta ATENA (iihs.hr), koji se bavi analizom točnosti medijskih napisa.
”Jutarnji list je doslovno kopirao tekst priopćenja s Facebook stranice Marka Perkovića Thompsona, a potom, pri kraju teksta, ubacio veliko slovo ‘U’ – bez ikakve potrebe i van svakog konteksta. Teško je povjerovati da je riječ o slučajnosti. I to je ključni detalj kojim se želi stvoriti određena poruka.
Na taj se način neinformira, već se manipulira. A time se posredno i izravno podkopava ugled Hrvatske i na međunarodnoj sceni, te se stvaraju uvjeti za unutarnje podjele. Usto, pokušava se skrenuti pozornost s ključnih događaja u Srbiji i stvara se negativna slika o Hrvatskoj”, kaže Akrap.
Dok se u medijski prostor zatrpava iskrivljenim informacijama o Thompsonu zanemaruju se sve pozitivne činjenice
”Pritom, zanemaruje se činjenica da je koncert na Hipodromu okupio gotovo 600.000 ljudi bez ijednog ozbiljnog incidenta. To u Hrvatskoj postaje pravilo, a to pravilo treba čuvati i održavati. Naravno, treba biti oprezan, uvijek postoji rizik da netko iznutra ili izvana pokuša iskoristiti takve događaje za svoje političke ili ideološke ciljeve, naglašava Akrap.
Srećom, u ovom slučaju došlo je do iznimne koordinacije i sinergije svih nadležnih institucija – od MUP-a, Crvenog križa, HZJZ-a, volontera, do organizatora i lokalnih zajednica.
Posebno bih istaknuo ponašanje samih sudionika koncerta koji su pokazali visoku razinu sigurnosne kulture, odgovornosti i međusobnog poštovanja. Nije bilo ni naguravanja, ni panike, ni sukoba. Bilo je alkohola, ali nije bilo nasilja. Broj intervencija bio je minimalan, manji nego uobičajeno u svakodnevnom urbanom prometu. Sve to treba imati na umu”, kaže Akrap.
Sofisticiran oblik medijskog rata koji pokušava delegitimirati hrvatske interese
Akrap podcrtava da je ovdje riječ o hibridnoj agresiji.
”Riječ je o sofisticiranom obliku medijskog rata koji pokušava delegitimirati hrvatske interese kroz narative koji više nemaju stvarnu osnovu. Posebno kad znamo da je Visoki prekršajni sud jasno ustvrdio da se poklič ”Za dom spremni!” u kontekstu pjesme “Bojna Čavoglave” ne može smatrati izdvojenim, već dijelom pjesme, autorskog izraza”, tvrdi.
Dodaje i da se slaže s činjenicom da poklič “Za dom spremni”, kad se koristi samostalno i izvan vojnog konteksta, treba biti zabranjen i sankcioniran. No u ovom konkretnom slučaju (pjesma ”Bojna Čavoglave”), riječ je o drugačijem kontekstu i drugačijoj pravnoj situaciji.
Akrap smatra da sama država ne može mnogo učiniti, da u njenoj naravi nije da tuži medije. No, zato udruge civilnog društva i stručni pojedinci, novinari i maju pravi i odgovornost upozoriti javnost, građane da se radi o ciljanim dezinformacijama koje dolaze iz krugova koji Hrvatskoj ne žele dobro, koje imaju negativnu pokretačku ideologiju u odnosu na interese Republike Hrvatske.
Kako je moguće da Hrvatska nema svoje dopisnike za svjetske medije nego jedna osoba primjerice pokriva područje tzv. Zapadnog balkana?
”Koji novinar će biti dopisnik za svjetske medije je stvar njihove uređivačke i organizacijsko-financijske politike. Oni sami biraju tko će im biti dopisnik i iz koje će regije pokrivati politička zbivanja. U to se nitko sa strane ne može izravno miješati, tvrdi Akrap. No ono u što se može i treba uključiti jest situacija kada se objave tekstovi koji su netočni, tendenciozni ili zlonamjerni.
U takvim slučajevima, odgovornost je na čitateljima i zainteresiranoj javnosti da reagiraju. Primjerice, slanjem e-mailova i komentara odgovornima u tim redakcijama, upozoravajući da se radi o neprofesionalnom, neodgovornom i neistinitom izvještavanju. Kad se takva reakcija ponovi više puta, taj novinar će dobro razmisliti prije nego što napiše još jedan tekst te vrste, jer mu posao može doći u pitanje.
Na kraju krajeva, ni vlasnici medija ni glavni urednici neće si predugo moći priuštiti luksuz da im na plaći bude osoba koja izaziva negativnu percepciju u javnosti i svojim pisanjem ruši vjerodostojnost medija. A ako se dokaže da objavljene informacije nisu istinite, šteta po ugled može biti velika”, kaže Akrap.
Akrap se prisjetio da smo slično postupali i za vrijeme Domovinskog rata:
”Kad bi netko objavio tekst koji je na tragu velikosrpske ideologije, mi bismo na to reagirali. Slali bismo dopise Ministarstvu vanjskih poslova, uredništvu, odgovarajućim institucijama, jasno navodeći da se radi o tekstu koji je manipulativan i nosi dezinformacije.
Dakle, nitko se ne treba (niti smije) miješati u uređivačku ili kadrovsku politiku neke redakcije. Ali se zato može, i mora, ukazivati na činjenice da je konkretni autor napisao neistinit tekst, da manipulira informacijama i da to ima jasne političke motive”, zaključuje naš sugovornik.