Evanđelje dana – (Mt 23,1-12)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’.
Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Mt 23,1-12) – O. Lorenzo Montecalvo
Od kada sam bio zaređen za svećenika, nisam sjedio na Mojsijevoj katedri, nego na Isusovoj. Danas ozbiljno razmišljam o službi Riječi koju mi je Gospodin povjerio. Kao znak raskajana srca moram se udarati u prsa jer sam se toliko mnogo puta ponio kao jedan od onih farizeja koji nisu vršili ni ispunjavali ono o čemu su poučavali. Bili su zahtjevni s narodom, ali ne sa samima sobom. Zato nisu imali autoriteta u poučavanju Mojsijevog zakona.
Prije svega u svojoj svećeničkoj mladosti poučavao sam vjernike župe o važnosti molitve, a ja nisam molio. Glupo sam mislio da mi je dovoljno slaviti Svetu Misu. Govorio sam vjernicima da se bez meditacije nad Riječju Božjom ne raste u vjeri, a ja sam vrlo rijetko otvarao Bibliju da bih razmišljao o Riječi Božjoj i čuvao je. Poticao sam ljude da budu trezevni u jelu i piću, a ja nisam znao što je to trezevnost. Hrabrio sam vjernike da budu velikodušni prema siromasima, a ja to nisam bio. Poticao sam zbor da oproste od srca, a ja sam izbjegavao ljude koji su me ogovarali.
Ljudi su mi govorili da sam dobro govorio i poučavao. Tko zna koliko su mi puta iza leđa s pravom govorili: govori dobro, ali loše čini. U sebi sam mnogo trpio jer sam znao da sam licemjer. Mnogo sam trpio jer sam do svoje 25 godine imao snažno iskustvo ljubavi Božje. Svijest o mojoj istinskoj grešnosti izoštrila se smrću jednoga mog brata. Zahvaljujući ovoj žalosti započelo je moje obraćenje. Gospodin mi je pritekao u pomoć darujući mi jedan put vjere koji je stavio u moje srce ljubav za Sveto Pismo, za Euharistiju i za Crkvu. Danas moje poučavanje nije ograničeno na jednu župu nego kuda god me Duh vodi. Vršim li i čuvam ono o čemu poučavam mnoštvo? Trudim se. Jedno znam: Bog ljubi ljude dobre volje. Amen. Amen.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja