Zagađenje zraka jedan je od najvećih okolišnih i zdravstvenih problema u Bosni i Hercegovini. Industrijska postrojenja, kućna ložišta, promet, nedostatak zelenih površina i povremeni veliki požari stvaraju kombinaciju onečišćujućih tvari čije posljedice osjećaju svi građani. O glavnim izvorima zagađenja, nadzoru industrijskih emisija i mjerama koje mogu dovesti do dugoročnog poboljšanja kvalitete zraka u emisiji projekta “Priroda pamti, ostavi trag – a ne otpad” govorio je prof. dr. Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica.
Čist zrak jedna je od osnovnih pretpostavki zdravog i kvalitetnog života. Ipak, brojni gradovi u Bosni i Hercegovini, osobito tijekom hladnijeg dijela godine, suočavaju se s povećanim koncentracijama štetnih tvari u zraku.
Problem dodatno pogoršavaju nepovoljni vremenski uvjeti, temperaturne inverzije, zastarjeli načini grijanja, prometne gužve i nedovoljno provođenje propisa o zaštiti okoliša.
Prof. dr. Samir Lemeš istaknuo je kako se uzroci zagađenja razlikuju od grada do grada te da nije moguće izdvojiti samo jedan izvor koji je dominantan na području cijele Bosne i Hercegovine.
Eko forum Zenica nastao kao odgovor građana na industrijsko zagađenje
Eko forum Zenica osnovan je u prosincu 2008. godine, nakon privatizacije zeničke željezare i ponovnog pokretanja integralne proizvodnje, koja je od početka ratnih događanja bila u zastoju.
Građani su očekivali da će novi investitor značajna sredstva uložiti u zaštitu okoliša i modernizaciju industrijskih postrojenja. Kako se to nije dogodilo u očekivanoj mjeri, skupina građana odlučila se organizirati i osnovati udrugu.
Među osnivačima su bili umirovljenici koji su dobro poznavali tehnologiju proizvodnje čelika i sustave zaštite okoliša, ali i liječnici, novinari te drugi građani zabrinuti zbog utjecaja industrije na zdravlje stanovništva.
Izvori zagađenja razlikuju se od grada do grada
Govoreći o glavnim izvorima zagađenja, Lemeš je naglasio kako odgovor ovisi o lokaciji. U industrijskim sredinama, poput Zenice, donedavno je dominantan izvor zagađenja bila industrijska proizvodnja. Slična je situacija i u gradovima u čijoj se blizini nalaze termoelektrane na ugljen.
U većini drugih gradova najveći problem tijekom zimskih mjeseci predstavljaju kućna ložišta. Građani za grijanje često koriste ugljen, drvo i druga kruta goriva, dok zastarjeli uređaji i nedovoljno kvalitetni energenti dodatno povećavaju emisije štetnih tvari.
Tijekom ljetnih mjeseci izraženiji izvor zagađenja postaje promet. Motorna vozila proizvode dušikove okside i druge štetne spojeve, a problem predstavlja i prašina koja se podiže s prometnica.
Nedostatak urbanog zelenila i neredovito čišćenje ulica također pridonose povećanoj koncentraciji prašine. Čestice koje se nalaze na cestama vozila ponovno podižu u zrak, nakon čega se one nastavljaju širiti gradskim područjem.
Požari na odlagalištima posebno su opasni
Poseban problem predstavljaju incidentne situacije, poput šumskih požara te požara u skladištima i na odlagalištima otpada. Lemeš je upozorio kako posljedice takvih požara mogu biti iznimno opasne jer je riječ o nekontroliranom izgaranju različitih materijala. U zrak se tada mogu osloboditi tvari koje se u uobičajenim mjerenjima kvalitete zraka ne prate redovito, a mogu ozbiljno ugroziti zdravlje stanovništva.
Takvi se događaji ne pojavljuju svakodnevno, ali tijekom njihova trajanja koncentracije pojedinih štetnih tvari mogu biti vrlo visoke.
U slučaju požara na odlagalištima nije dovoljno pratiti samo čestice prašine. Potrebno je, smatra Lemeš, provoditi i mjerenja specifičnih organskih onečišćujućih tvari koje nastaju izgaranjem plastike, guma, industrijskog otpada i drugih materijala. Bosna i Hercegovina posjeduje opremu kojom se takva mjerenja mogu provesti, zbog čega bi je u kriznim situacijama trebalo pravodobno koristiti.
Zašto su čestice PM2,5 posebno opasne?
Među tvarima koje se najčešće prate nalaze se lebdeće čestice PM10 i PM2,5. Čestice PM10 manje su od deset mikrometara i najvećim se dijelom zadržavaju u gornjim dijelovima dišnog sustava. Još sitnije čestice PM2,5 mogu prodrijeti duboko u pluća, a pojedine mogu ući i u krvotok.
Upravo zbog njihove veličine i mogućnosti prodiranja duboko u organizam, PM2,5 čestice predstavljaju jedan od najvećih rizika za ljudsko zdravlje.
Osim lebdećih čestica, u Bosni i Hercegovini posebno je važno pratiti sumporov dioksid. Razlog je velika zastupljenost ugljena s visokim udjelom sumpora, koji se upotrebljava u industriji, termoelektranama i kućnim ložištima.
Prate se i dušikovi oksidi, koji najvećim dijelom nastaju izgaranjem goriva u motornim vozilima. Tijekom sunčanih i toplih dana dušikovi oksidi sudjeluju u stvaranju prizemnog ozona i fotokemijskog smoga, koji također mogu štetno djelovati na zdravlje.
Indeks kvalitete zraka građanima pojednostavljuje podatke
Građanima je često teško razumjeti podatke koje objavljuju institucije i mediji. Različite tvari mjere se u različitim jedinicama, a vrijednosti se mogu odnositi na satni, dnevni ili godišnji prosjek.
Kako bi podaci bili jednostavniji za razumijevanje, uveden je indeks kvalitete zraka. On različite vrijednosti pretvara u jedinstvenu ocjenu, uz opis kvalitete zraka i preporuke stanovništvu.
Federalni hidrometeorološki zavod objavljuje podatke s mjernih postaja te na temelju njih izračunava indeks kvalitete zraka. Indeks građanima omogućuje da lakše prepoznaju je li zrak dobar, umjereno onečišćen, nezdrav za osjetljive skupine ili nezdrav za cjelokupno stanovništvo.
Na temelju izmjerenih vrijednosti mogu se aktivirati i interventne mjere. One mogu uključivati privremeno smanjivanje industrijske proizvodnje, ograničavanje kretanja određenih motornih vozila, preporuke stanovništvu i druge aktivnosti kojima se pokušava smanjiti izloženost građana.
Zrak u Zenici poboljšan nakon zaustavljanja dijela proizvodnje
Prema podacima za 2025. godinu, kvaliteta zraka u Zenici bila je nešto bolja nego prethodnih godina. Najveći utjecaj na poboljšanje imalo je zaustavljanje pojedinih industrijskih postrojenja. U travnju 2025. godine ugašena je koksara, pogon koji nije imao odgovarajuće sustave za pročišćavanje emisija.
Nakon toga zaustavljen je i ostatak proizvodnje, uključujući pogone koji su posjedovali filtre. Međutim, proizvodnja nije obustavljena zbog zaštite okoliša, nego zbog gospodarskih razloga i nepovoljnih tržišnih uvjeta.
Lemeš je naglasio kako gašenje industrije nije prihvatljivo rješenje za problem zagađenja zraka.
Cilj ne bi trebao biti zatvaranje tvornica i gubitak radnih mjesta, nego nastavak proizvodnje uz primjenu suvremenih tehnologija, kvalitetnih filtara i strogo poštivanje okolišnih propisa. Industrijski razvoj, očuvanje radnih mjesta i pravo građana na zdrav okoliš ne bi smjeli biti međusobno suprotstavljeni.
Tko treba nadzirati industrijske emisije?
Industrijska postrojenja prema uvjetima iz okolišnih dozvola imaju obvezu provoditi automatsko mjerenje vlastitih emisija.
Na dimnjacima i drugim izvorima emisija trebaju biti postavljeni mjerni uređaji, čiji rad provjeravaju ovlašteni laboratoriji. Poduzeća izvještaje o emisijama dostavljaju nadležnom ministarstvu i Fondu za zaštitu okoliša, a na temelju količine ispuštenih tvari obračunavaju se odgovarajuće naknade.
S druge strane, državne institucije mjere kvalitetu zraka u okolišu, odnosno posljedice koje različiti izvori zagađenja zajedno ostavljaju na zrak koji građani udišu.
Podaci o emisijama iz industrijskih postrojenja i podaci s mjernih postaja trebali bi biti povezani kako bi se moglo utvrditi koji izvori najviše pridonose zagađenju.
Međutim, inspekcijske službe često nemaju dovoljno zaposlenika, tehničke opreme i drugih kapaciteta da pravodobno nadziru sve potencijalne zagađivače.
Građani mogu pomoći inspekcijama
Lemeš smatra kako građani trebaju aktivnije prijavljivati sumnjive emisije, prašinu, neugodne mirise, ispuštanje otpadnih voda i druge pojave koje mogu upućivati na zagađenje. Takve prijave mogu pomoći inspekcijama da svoje ograničene kapacitete usmjere na lokacije na kojima problem stvarno postoji.
Kao primjer zakašnjele reakcije institucija naveo je slučajeve u kojima je štetno djelovanje zagađenja utvrđeno tek nakon što su se posljedice pojavile kod stanovništva.
Jedan od najvećih problema u procesuiranju okolišnih prekršaja i kaznenih djela jest dokazivanje izravne veze između izvora zagađenja i nastalih posljedica.
Potrebno je prikupiti službene dokumente, rezultate mjerenja, stručne analize i druge dokaze. Bosna i Hercegovina nema dovoljno razvijene kapacitete za takve složene istrage, zbog čega brojni slučajevi ostanu bez jasnog utvrđivanja odgovornosti.
Zamjena starih ložišta donijela bi najveće poboljšanje
Kada je riječ o dugoročnim rješenjima, Lemeš je izdvojio zamjenu zastarjelih kućnih ložišta, energetsku obnovu zgrada i razvoj kvalitetnijeg javnog prijevoza. Takve mjere djeluju izravno na izvore zagađenja.
Zamjenom neučinkovitih peći i kotlova smanjuje se količina štetnih tvari koje završavaju u zraku. Energetskom obnovom zgrada smanjuje se potrošnja energije, a boljim javnim prijevozom broj osobnih automobila na gradskim ulicama.
Kada se te mjere povežu s odgovornim prostornim planiranjem, povećanjem zelenih površina i redovitim čišćenjem prometnica, moguće je ostvariti značajno i trajno poboljšanje kvalitete zraka. Rezultati se ne mogu očekivati preko noći, ali je važno nastaviti s provedbom mjera i ne odustajati od dugoročnih ulaganja.
Pritisak na banke može utjecati na velike zagađivače
Eko forum Zenica tijekom godina djelovanja zaključio je kako jedan od učinkovitih načina pritiska na velike zagađivače može biti obraćanje bankama koje financiraju njihove projekte.
Velike tvrtke ulaganja često ne financiraju isključivo iz vlastite dobiti, nego uzimaju kredite međunarodnih i domaćih financijskih institucija.
Banke, osobito međunarodne, imaju stroga pravila o zaštiti okoliša i procjeni utjecaja projekata koje financiraju. Ukoliko poduzeće krši okolišne propise, pritisak na financijere može postati snažan instrument za zahtijevanje odgovornijeg poslovanja.
Lemeš je zaključio kako Bosna i Hercegovina već ima velik broj propisa koji su usklađeni s europskim standardima. Problem nije samo u nedostatku zakona, nego u njihovoj nedosljednoj primjeni.
Za trajno poboljšanje kvalitete zraka potrebna je suradnja institucija, gospodarstva i građana. Proizvodnja i gospodarski razvoj mogu se nastaviti, ali samo uz odgovarajuće filtre, suvremene tehnologije, transparentno mjerenje emisija i učinkovitu kontrolu.
