Industrija budućnosti mora biti industrija suradnje, inovacija i empatije, u kojoj čovjek ostaje u samom središtu proizvodnog procesa. To je istaknuto na međunarodnoj konferenciji „Industrija budućnosti – od Industrije 4.0 do Industrije 5.0: integracija čovjeka i tehnologije“, koja je danas započela u Akademiji znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Dvodnevna konferencija okupila je ugledne stručnjake iz zemlje i svijeta, predstavnike akademske zajednice, gospodarstva i institucija, s ciljem da se sagleda uloga novih tehnologija – od umjetne inteligencije i robotike do biotehnologije i zelenih tehnologija – u razvoju društva i gospodarstva. Poseban naglasak stavljen je na transformaciju industrijskih procesa u kojima tehnologija ne zamjenjuje čovjeka, nego stvara novu sinergiju između čovjeka i stroja.
„Cilj naše konferencije jest okupiti ugledne stručnjake iz instituta, fakulteta i gospodarstva, kako bismo razgovarali o tome na koji način čovjek ostaje u središtu industrijskih procesa. Razlika između Industrije 4.0 i Industrije 5.0 jest u tome što je Industrija 4.0 težila potpunoj automatizaciji, dok Industrija 5.0 vraća čovjeka u proces i gradi sinergiju između ljudi i tehnologije. Nijedan proizvodni proces ne može funkcionirati bez čovjeka. Naš je zadatak educirati ljude, naučiti ih prihvatiti nove tehnologije, raditi lakše i pametnije, zarađivati više i živjeti u zdravijem okruženju,“ istaknuo je prof. dr. Isak Karabegović, dopisni član ANUBiH-a i predsjednik organizacijskog odbora konferencije.
Zaključeno je da je humanizacija tehnologije ključni cilj budućeg razvoja industrije, pri čemu obrazovanje i razvoj digitalnih kompetencija predstavljaju temelj svake tranzicije. Naglašena je potreba da održivost i zelene tehnologije budu sastavni dio industrijske politike te da sigurnost podataka, etička odgovornost i transparentnost algoritama budu osnovni preduvjeti povjerenja u nove tehnologije. Sudionici su također istaknuli značaj malih i srednjih poduzeća u digitalnoj transformaciji te važnost regionalne i međunarodne suradnje radi razmjene znanja i standardizacije procesa.
Zaključeno je da industrija budućnosti mora biti inkluzivna i održiva – što je zajednička poruka upućena ministarstvima, akademskoj zajednici i političarima.