Piše: dr.sc. Nermin Alihodžić
Već sada možemo sa sigurnošću konstatovati da će ovo biti jedna od najlošijih sezona za domaće proizvođače i prerađivače voća i povrća u Bosni i Hercegovini. Naprosto domaćih polodova je malo i zbog toga prerađivači su primorani posegnuti za uvozom. Klimatske promjene uzimaju svoj danak i kod nas i situacija je iz sezone u sezonu sve gora i gora.
Povećanje temperature dovodi do ranijeg sazrijevanja biljnih kultura, što ima za posljedicu gubitak plodne mase, boje i ukusa. Sve izraženiji periodi suše tokom ljetnog perioda, povećanje broja dana sa ekstremnim temperaturama i veća učestalost jakog nevremena praćenog gradom, sve to ima utjecaja na konačni prinos zasađenih prirodnih kultura.
Porast temperature u Bosni i Hercegovini je do sada prevazišao vrijednosti predviđene scenarijima emisije gasova staklene bašte i zadržavanje porasta srednje globalne temperature na 2 stepena C u odnosu na predindustrijski period. Trenutno je na sceni scenario konstantnog porasta gasova staklene bašte koji za posljedicu imaju u budućnosti i povećanje temperatura ako čovječanstvo nastavi da se ponaša kao do sada. U takvim okolnostima do kraja 21. stoljeća srednja temperatura u Bosni i Hercegovini može biti preko 5 stepeni C, a u ljetnoj sezoni i 6 stepeni C.
To će imati za posljedicu češće i intenzivnije ponavljanje katastofalnih vremenskih nepogoda koje su ne tako davno pogodile i našu državu. Sjetimo se samo maja 2014. godine i velikih poplava sa količinom padavina koja je u dolini rijeke Save dostigla rekordnu vrijednost u posljednjih 120 godina. Ukupna ekonomska šteta koju su pretrpjele Bosna i Hercegovina i Srbija tada iznosila je približno 3,5 milijarde eura. Ili, poplave i klizišta iz oktobra prošle godine koje su odnijele dvadeset života i pričinile ogromnu materijalnu štetu. Posljedice ove posljednje nepogodne osjećaju se i dan-danas, a pričinjena šteta se još zbraja.
Sve prognoze budućih vjerovatnoća ekstremnih vremenskih prilika za naše područje ukazuju na više maksimalne temperature, više toplih ljetnih dana, viši toplotni indeksi, više minimalne temperature, obilnije jednodnevne i višednevne padavine, više toplih i hladnih talasa i više sušnih perioda.
U bosanskohercegovačkoj žitnici Semberiji ove godine podbacio je prinos krastavca, paprike, jagode i šljive, tako da praktično nema šta da se ubere na polju. Ovo ne treba da nas čudi jer svi klimatski modeli predviđaju povećanje učestalosti godina sa nepovoljnim vremenskim uslovima za razvoj poljoprivrede u regionu Balkananskog poluostrva, što čini da navodnjavanje postaje neophodno u skorijoj budućnosti.
Direktna posljedica ovakvog stanja jeste povećanje uvoza na što ukazuju i podaci Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine u kojima je navedeno da je za prvih šest mjeseci ove godine uvezeno voća i povrća za više od 370 miliona KM, a izvezeno četiri puta manje u odnosu na isti period prošle godine.
Ono što bosanskohercegovačke vlasti pod hitno moraju uraditi jeste ozbiljno i konkretno odpočeti sa procesom prilagođavanja novonastaloj realnosti. Jer evidentno je da će se godišnji režim padavina mijenjati i to tako što će mjesečni maksimum padavina iz toplih mjeseci pomjerati se prema hladnijoj polovini godine. Ljeta će ostati suha i veoma topla, a zime će izgubiti snježni prekrivač i postajati sve više kišne i blage. Raspodjela padavina po intenzitetu će se mjenjati tako što će se količina padavina koja padne u obliku jakih pljuskova povećati, kao što će se povećati i broj dana kada neće biti padavina. Sve su ovo karakteristike ulaska našeg geografskog područja u suptropsku klimu koja prodire sa juga prema sjeveru.
Neminovno je da moraju se provesti mjere adaptacije na novu klimatsku realnost. Neke od glavnih predloženih mjera u poljoprivredi podrazumjevaju prilagođavanje radova vremenskim uslovima koji uključuju vrijeme izvođenja radova u polju, optimizaciju gustine sjetve, racionalnu upotrebu đubriva, zaštitu od mraza i grada, kao i izbor vrsta i sorti otpornih na izmjenjene klimatske uslove, razvoj održivih sistema za navodnjavanje, sprečavanje erozije tla.
Sve ove pobrojane mjere su neizvodive bez ozbiljnog uvažavanja i primjene trenutnih najsavremenijih naučnih dostignuća na svjetskom nivou iz oblasti poljoprivrede i proaktivnog učešća svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini u njihovoj implementaciji na lokalnom nivou. Energija i hrana su dva životno važna faktora za egzistenciju i razvoj svakog društva. Klimatske promjene su samo uzrok da se kao društvo uhvatimo u koštac sa energetskom tranzicijom na obnovljive izvore i okrenemo se domaćoj održivoj poljoprivrednoj proizvodnji. U protivnom prijeti nam ovisnost o drugima.
Jer i dosadašnji put čovječanstva je bio popločan borbom i ovladavanjem ovim resursima. U budućosti ova borba će biti samo još više izražena.