Prvo predstavljanje knjige vlč. Bojana Ivešića „Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleyja o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947.“ održano je u srijedu 28. svibnja 2025. u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Knjigu su u velikoj izložbenoj dvorani Galerije kraljice Katarine predstavili Danijel Vidović, ravnatelj Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u čijoj je nakladi objavljena ova knjiga, mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup u miru te sam autor vlč. Bojan Ivešić.
Predstavljanju knjige prethodila je sv. misa koju je u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru predslavio biskup Ratko zajedno s 11 svećenika za pokojne velikane i svjedoke vjere Crkve u Hrvata čiji su životi i djelo spomenuti u knjizi vlč. Bojana Ivešića.
Nakon mise program je nastavljen u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, kako biskup Ratko reče, nesuđenoj mostarskoj katedrali, budući da je Dom kulture sagrađen na zemljištu oduzetom Biskupiji 1948., nakon utamničenja biskupa Čule. Pri tom je korišten građevinski materijal koji je ranije pripravljen za gradnju katedralne crkve.
Na samom početku sve je prisutne pozdravio mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. kardinala Stepinca koji je za ovu prigodu doputovao iz Zagreba. U svom obraćanju je istaknuo važnost dokumenata koje u svojoj knjizi donosi vlč. Ivešić te je naglasio da bi bilo hvale vrijedno kada bi hrvatski narod podigao spomenik mons. Hurleyju. „Neka predstavljanje ove knjige bude pokretač ove inicijative“, kazao je mons. Batelja.
„Komunisti grabe umove i duše ljudi u Jugoslaviji“
Prvi predstavljač Danijel Vidović je rekao i kako je nastala ideja za tiskanje knjige. „Istražujući za svoju disertaciju koju je napisao o vlč. dr. Krunoslavu Draganoviću, pronašao je i dokumente koji čine okosnicu ove večerašnje povijesne studije. To mi je don Bojan priopćio upravo na Stepinčevo, 10. veljače 2024., i to u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima… Iako don Bojan tada još nije bio načisto hoće li otkrivenu građu koristiti za pisanje knjige ili će objaviti nekoliko akademskih članaka, dogovoreno je – ako bude knjiga, HD Kosača stoji na raspolaganju kao izdavač.“
Vidović je u svom izlaganju kazao da je ubrzo po dolasku u tadašnju FNRJ nadbiskup Hurley spoznao težinu okolnosti pod kojima žive katolici i njihovi pastiri, ali i pripadnici drugih konfesija. „Evo jedne zanimljive, vrlo sažete a povijesno točne Hurleyjeve konstatacije o obilježju jugoslavenskoga režima: ‘Komunisti grabe umove i duše ljudi u Jugoslaviji; ne žele podnositi postojanje nekoga drugog društva, makar ono bilo nadnaravno. Oni su totalitarna država… Katolici i njihovi pastiri izloženi su daleko najvećim pritiscima, uz represije i totalni nadzor koji provodi zastrašujuća policijska organizacija OZNA…’“
„O položaju Katoličke crkve u SR Bosni i Hercegovini svjedoče i arhivi njezine političke policije. U evidenciji dosjea SDB RSUP-a BiH vođenim po raznim oblastima od 1945. do 1991. nalazi se ukupno 301 dosje operativne obrade po „kleru“. Od toga su u 213 dosjea (70,76 %) obuhvaćeni katolički svećenici. U 49 slučajeva (16,27 %) obuhvaćeni su muslimanski vjerski službenici, a u 39 dosjea (12,95 %) srpsko-pravoslavni svećenici. Ti podaci pokazuju da je Katolička Crkva bila predmetom najvećeg interesa i progona KPJ/SKJ, odnosno SDB-a SR BiH, i da je smatrana najopasnijim neprijateljem jugoslavenskog komunističkog režima. To je još očitije ako se zna da je Katolička Crkva obuhvaćala tek oko 20 posto stanovništva SR BiH. A kakvo je bilo pravosuđe? Jedan ilustrativan podatak iz arhiva CK SKJ: od 184 sudca u BiH 110 je bilo bez ikakve pravne spreme.“
Vidović je istaknuo da don Bojan u knjizi donosi dvije velike teme. Prva je „Izvješće biskupa Hurleya o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947.“ (str. 37-123) i druga (u podnaslovu knjige) „Svjedok procesa protiv katoličkih svjedoka vjere: blaženoga Stepinca, biskupa Čule, svećenika Bilogrivića i laika Niedzielskog“ (str. 125-185), uza stotinjak stranica izvornih dokumenata (str. 178-287).
„I iz originalne dokumentacije i iz njezine interpretacije nepobitno je potvrđeno da spomenuti svjedočki likovi ostaju u trajnoj memoriji Crkve u hrvatskom narodu kao žive ‘lucernae ardentes et lucentes’ (svjetiljke koje gore i svijetle), koje svim naraštajima mogu poslužiti kao istinski primjeri vjernih Kristovih učenika iz XX. stoljeća obilježena totalitarnim režimima“, kazao je Vidović.
Pavelić izopćen iz Crkve zbog dekreta protiv imenovanja biskupa Čule i vladike Šimraka
Mostarski biskup u miru Ratko Perić se osvrnuo na dio knjige koji govori o situaciju u Hercegovini od smrti biskupa Mišića, 26. ožujka 1942., do izbora za biskupa Petra Čule, 15. travnja 1942; dvije vijesti iz 1945. te od Čulina odlaska u zatvor 22. travnja 1948., preko osude 18. srpnja 1948.; do Čulina spisa ‘Historijat moga hapšenja i suđenja’ iz 1948., a prispjela Svetoj Stolici tek 1952.
Mons. Perić je naglasio da se vlč. Bojan služio dokumentima iz Vatikanskog arhiva koji je bio nepristupačan sve do 2020. godine. U svom izlaganju predstavio je i gotovo nepoznate detalje o protivljenju Pavelića imenovanjima mostarskog i križevačkog biskupa.
„Državno tajništvo obavješćuje apostolskoga vizitatora pri Hrvatskom episkopatu u Zagrebu opata Ramira Marconea koji 13. svibnja telegramom poziva vlč. Čulu da dođe u Zagreb. Čule je 16. svibnja kod Marconea koji ga izvješćuje o imenovanju. Čule prihvaća i zahvaljuje. Sve ostaje pod papinskom tajnom do proglašenja. Osservatore Romano 1.–2. lipnja to objavljuje.
Već 2. lipnja opat Marcone, Papin predstavnik, javlja Paveliću da su imenovani biskupima Petar Čule u Mostaru i Janko Šimrak u Križevcima. Pavelić prosvjeduje zašto nije pitan, a on u svemu izlazi Katoličkoj Crkvi u susret (str. 147–148). Sutradan, 3. lipnja, Ministarstvo bogoštovlja izdaje dekret i razašilje ga svim župama u Hercegovini da ne priznaje novoga biskupa Čulu (dekret objavljen u: Cnak 7–8/1982., str. 2).
Sutradan, 4. lipnja ’42. Marcone i Stepinac pozivaju fra Radoslava Glavaša, hercegovačkoga franjevca iz Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja i priopćuju mu da su on, ministar Mirko Puk i pogl. A. Pavelić izopćeni iz Crkve (Ivešić, str. 148). Dne 6. lipnja, dok je Provincijalna uprava čestitala novom Ordinariju u Mostaru, u Zagrebu Pavelić, nakon što je bio obaviješten od p. Glavaša, poziva Stepinca i Marconea i, usplahiren, kaže da on poduzima sve prožeti katoličkim principima, odakle izopćenje? Marcone mu odgovara: da su dekreti protiv imenovanja biskupa Čule i vladike Šimraka uzrok izopćenja. Crkva ima apsolutnu autonomiju u imenovanju biskupa. Pavelić se poziva na austrougarsku i starojugoslavensku praksu, ali nema od toga koristi (str. 149)…“
Nakon emigriranja nadbiskupa Šarića i biskupa banjolučkoga fra Joze Garića 1945. godine, na području BiH od hijerarhije je ostao još samo biskup Čule.
Mons. Perić je posebno istaknuo govor koji je biskup Čule održao 17. srpnja 1948. na suđenju: „Danas pred sudskim vijećem stoji optužen biskup mostarsko-duvanjski i trebinjski, što do sada nikada nije bio slučaj u povijesti našega kraja. Sa mnom su optuženi neki moji svećenici i također neke redovnice. Stoga se s pravom može reći da je sa mnom optužena Katolička Crkva u mojoj Biskupiji. A zašto? Formalan razlog ove optužbe neke su činjenice koje mi javni tužitelj ubraja u zločine. Međutim, uistinu i činjenično ja sam optužen te stojim pred Sudom kao takav zato što sam katolički biskup i što sam Hrvat.“
Biskup Ratko je naglasio kako Hurley zaključuje da Čulino strpljenje i odlučnost tijekom procesa služe kao nadahnuće svećenicima, redovnicima i vjernicima njegove izmučene Biskupije. „Pokazao je kako Pastir može braniti i trpjeti za svoje stado, pa i u slučaju nikakva izgleda. Sutradan, 18. srpnja 1948. biskup je Čule osuđen na 11 i pol godina zatvora.“
U svom zaključku mons. Perić je kazao: „Povijest je učiteljica života onima koji žele iz nje što naučiti. Katolici imaju Sveto Pismo za razmatranje, molitvenike da im pomažu srediti misli u razgovoru s Bogom i životopise svetaca da se dive snazi vjere u Krista u tolikim njegovim svjedocima, junacima duha, savjesti i požrtvovnosti. Poželimo don Bojanu još dosta ovakvih otkrića i knjiga da upoznamo one koji nam riječju i životom prenose katoličku vjeru!“
Neiscrpno vrelo Vatikanskih arhiva
Potom je o knjizi progovorio i sam autor. Vlč. Bojan Ivešić (Zavidovići, 1990.) svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije, crkveni povjesničar koji završava doktorsku disertaciju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, a trenutno je na službi generalnoga tajnika Biskupske konferencije BiH.
Istaknuo je da je knjiga utemeljena na neiscrpnom vrelu Vatikanskih arhiva. „Ponavljam da je to izvor na kojem povjesničar može piti i napiti se, ali kao što je to i većina vrela, jedna osoba ga ne može ispiti.“
„Smatrao sam svrsishodno i povijesno korisnim da uredim i priredim izvješće mons. Josepha Patricka Hurleyja o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947. i da ga ukoričena i prevedena ponudim svima koji su zainteresirani pročitati što se događalo u tome vremenskom okviru s katolicima u tadašnjoj Jugoslaviji. Mi poznajemo okolnosti o kojima vatikanski prelat piše, ali oskudni smo s pouzdanim informacijama koje on donosi i koje nam predstavlja kao istinoljubivi stranac, u ovome slučaju Amerikanac, koji je naučen trijezno i hladne glave promatrati, prosuđivati i zaključivati.
Svi koji budu čitali izvješće uvjerit će se kako ni on nije uspio ostati hladno i trijezno ravnodušan prema svim zbivanjima koja su se događala, kojima je svjedočio i koja je ispitivao iz pozicije vatikanskog diplomatskog predstavnika“, kazao je vlč. Ivešić.
„Važan dio ove knjige, ne tako velik s obzirom na količinu vrela do kojih sam došao, posvetio sam nadbiskupu Petru Čuli. Nisam želio reciklirati postojeća znanstvena istraživanja, nego ponuditi nešto što nam je svima novo, a to je prikaz uhićenja, proces, obrambeni govor i Hurleyjeve zabilješke o svemu tome. Mons. Čule kao posljednji biskup u Bosni i Hercegovini na vrlo perfidan način eliminiran je iz javnoga i crkvenog života. Zahvaljujući Hurleyju imamo cjelovitije informacije o hajki na nedužnika.
Hurleyju su jednako važni bili svi pa je svoj fokus usmjeravao i na one koji su, bilo u hijerarhiji ili civilom životu, bili nižerangirani. O njima je također pisao i izvješćivao pa sam tako iskoristio priliku da prezentiram i zapise o don Mati Nuiću, don Nikoli Bilogriviću i laiku Felixu Niedzielskom. Napominjem kako ono što je izneseno predstavlja samo ono što je moja malenkost uspjela zagrabiti i naliti u svoje posude, a to sve je samo litra od one silne vode koja je još uvijek ostala na vatikanskom izvoru.“
Vlč. Bojan Ivešić se zahvalio nakladniku, organizatorima i svim predstavljačima knjige. Zahvalio je i kardinalu Vinku Puljiću koji je napisao predgovor te bio onaj koji ga je poslao na specijalizaciju crkvene povijesti. Na poseban način zahvalu je uputio i recenzentu dr. Dubravku Turaliji, i profesoru Mati Zovkiću za pomoć oko prijevoda s engleskog i latinskog jezika. Iskrenu zahvalu uputio je i lektorici profesorici hrvatskog jezika Zrinki Mandurić za njen volonterski rad na knjizi te don Mirku Šimiću, ravnatelju Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, na potpori. Zahvalio je i mons. Batelji na dolasku u Mostar te podržao njegovu ideju o podizanju spomenika ili dodjeli naziva ulice ili trga mons. Hurleyju.
Cijeli program je moderirao vlč. Ivan Aničić, a glazbeno ga je obogatio sastav „Agnus“ koji su izveli i pjesmu posvećenu biskupu Čuli.
Izvor: ktabkbih.net
.JPG)
.JPG)
.JPG)
