Jugoslavenska ideologija u Hrvatskoj i dalje snažno utječe na kulturnu, političku i društvenu stvarnost. Kroz nostalgične narative, medijske obrasce i institucionalne prakse oblikuje se pogled na slobodu, identitet i prošlost – često na štetu hrvatske samostalnosti i vrijednosnog sustava. O toj tematici u kolumni za Hrvatski tjednik piše Nataša Božinović:
Pamflet
Imam jednu frendicu kojoj je jedna baka bila partizanka, a druga vjernica. Snažan utjecaj bake partizanke na nju simbolički utjelovljuje današnji utjecaj komunističko jugoslavenske ideje na kulturnu egzistenciju moderne Hrvatske. U 2025. godini gdje je više od 3/5 života prijateljica provela u demokratskoj državi, spomenuvši baku vjernicu, reče: „ Povremeno bi mi znala dati da pročitam neki pamflet što bi donijela iz crkve“. Reče i ostane živa. Sve što ju je tada okruživalo, svi mogući mediji, udžbenici, čitav politički život, više-manje, sve je bilo pamflet, a posebno državni odnos spram vjere. Jedini segment društva koji nije u sebi imao ništa pamfletističko tada, bila je upravo katolička vjera. I jedini izraz slobode, u SR Hrvatskoj bio je unutar katoličke crkve. Jer, u nju se išlo zbog osobnih uvjerenja, a ne nametnutih. Vjera nije bila zabranjena, ali je bila snažno društveno žigosana. O tome svjedoči slijedeća prijateljičina rečenica: „Kada bi naišao otac, baka vjernica bi „pamflet“ sakrila od njega ubacivši ga u ormar“. Pomislim: dobro da nije naišla baka partizanka.
Jugoslavenska represija i kulturna cenzura
Oblik obiteljske samocenzure gdje brišete vlastitu tradiciju u korist okupatora, totalitarne države Jugoslavije, pokazuje kulturnu snagu agresije koju je ta država izvršila na obitelj moje prijateljice i mnoge druge obitelji i to bez uporabe pendreka. Osjećaj koji je njoj kao djetetu utkan očit je u ponosu dok potpuno u krivom kontekstu i uvredljivo koristi riječ pamflet opisujući događaj 40ak godina poslije. Paradoks je tim veći što se cjelokupno nerazumijevanje ideje slobode u njenu ponosnu izričaju očituje kao katarza i oslobođenje. Njen osobni mini izlazak iz ormara koji se redovito ponavlja pri sličnim temama. Kao da je nju samu, baka vjernica zaključavala u ormar i još je zaključava. A stvarno je jedan nevini vjerski tekst koji na simboličkoj razini predstavlja duhovnu tradiciju i slobodu izraza, završio porobljen u ormaru. Njoj nije imao šanse ni mjesta pored tolikih jugoslavenskih samoupravnih sloboda koje je slobodno uživala.
Dogmatsko naslijeđe i moderna ideološka pomutnja
Sklonost dogmama iz SFRJ koje su vazda poništavale hrvatstvo, plodno je tlo i za druge dogmatske novotarije od rodne ideologije, kulture otkazivanja, do BLM-a, Me Too itd. Taj kupus raznih novonastalih vrijednosti, a koje se u dosta slučajeva pobijaju, na koncu konca se ipak sjedinjuju u jednome Croatia handmade, osebujnome začinu: tankoćutnost spram patnje srbijanskoga agresora što nas ne porobiše onda kada su imali priliku. Još je u svibnju 1991. čuvena feralovka Jelena Lovrić srbijanskome novinaru zavapila: Kada će više JNA poslati tenkove da nas oslobodi? Jelena u tome nije bila usamljena. Čitavi Feral, veći dio novinara, određeni manji broj građana vapili su i danas vape da ih srpska vojska oslobodi. Sav je onaj samoreklamirani progres ogoljen tom svrhom. Ne radi se o nikakvu progresu nego o vraćanju unatrag u ropski položaj bivše totalitarne države s dominacijom Srbije. Ne bi smetalo da nema političku i kulturnu snagu. Da danas nitko od takvih nije relevantan čimbenik društvenih zbivanja. I ne bi smetalo da cijelo vrijeme nije nazočno teško licemjerje u kojem se samostalna i demokratska hrvatska država predstavlja kao ormar nesloboda u koji su oni zaključani, a ideja jugoslavenske diktature ključem koji im otvara put ka slobodama.
Izvor: kamenjar.com