„Moj Zvonko je nakon povratka u Hrvatsku vidio da se svijet promijenio, kao da su ljudi izgubili svoje vrijednosti, sve je moglo proći bez kriterija – to mu je bilo jako teško prihvatiti“, rekla je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne autorica tek objavljene knjige Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada američko–hrvatska književnica Julienne Bušić.
Objasnila je kako se Zvonko Bušić susreo s tim da mu ljudi nešto obećaju, a pet minuta kasnije bi prekršili riječ. „Da je došao deset godina prije bio bi jači i imao više energije, a stanje je bilo manje loše tada nego kad se vratio.“ Istaknula je kako je od 1976. do 2008. godine kada se vratio svijet bio puno luđi. „Čudio se što imamo toliko mogućnosti za komunicirati, slušati, vidjeti, ali smo ipak slijepi i gluhi jer smo bombardirani uređajima.“
U knjizi Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada Bušić piše o akterima iz hrvatske povijesti, disidentima Franji Tuđmanu, Vladi Gotovcu, Draženu Budiši, Ivanu Zvonimiru Čičku, Marku Veselici, Petru Šegedinu i Bruni Bušiću te je istaknula kako ih Zapad nije volio. Kao razlog je navela raskol Tita i Staljina 1948. godine. „Tito se nikada nije udaljio od Staljina i stalno se konzultirao s Rusima, a Amerikanci su znali da je on prevarant, ali podržavali su ga zbog geopolitičkih interesa.“
Bušić je naglasila kako su u arhivima u SAD-u pronašli bitan dokument bivšeg veleposlanika u Rusiji Georga Kennana te da je on napisao strategiju kako se SAD treba ponašati prema SFRJ. „Pisalo je da treba kontaktirati medije, urednike, kongres, senat, treba poslati ljude po školama, u svakoj pori društva trebaju biti ljudi koji su spremni promovirati lažni narativ – to je strašno za vidjeti.“
Rekla je kako je dio te strategije i zataškavanje ubojstva Brune Bušića u Parizu te ga je usporedila s ubojstvom Bugarina Georgija Markova. „O Markovu se pisalo u svim medijima bilo je na svim naslovnicama, a o Bušiću samo jedan mali člančić. Pripisivali su to obračunu nacionalista i to je tipičan primjer lažnog narativa koji se trebao proširiti.“
Kazala je kako je ono što su govorili Tuđman, Gotovac, Veselica, Čičak i Budiša u nikad objavljenim intervjuima u zapadnim medijima i završnim riječima na suđenjima krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća aktualno i danas posebno što se tiče Hrvata u BiH.
„Tuđman je znao da moramo ući u asocijacije, ali se nikada ne smijemo odreći svoje posebnosti. Gotovac je poručio da mali narodi nemaju silu nego da trebaju graditi institucije, da trebaju sačuvati svoje vrijednosti. Veselica je govorio o demografiji. Budiša o stigmatizaciji ljudi iz Hercegovine“, kazala je Bušić i dodala kako su svi ti disidenti bili hrabri ljudi.