Mornarički časnik i inženjer Ivan Lupis (u dokumentima se pojavljuje i kao Ioannem Blasium Ignatium Lupis te Giovanni Biagio Luppis) rođen je 28. siječnja 1813. godine u Rijeci.
Njegovo prezime Lupis talijanski je oblik, a na hrvatski se često prevodi kao Vukić. Bio je iz obitelji pomoraca s Pelješca, školovao se u Rijeci i Veneciji, a radni je vijek kao časnik proveo na brodovima austro-ugarske ratne mornarice. Svjetski je poznat kao izumitelj preteče torpeda.
U austrijskoj ratnoj mornarici dosegao je čin kapetana fregate. Nakon umirovljenja 1861. vratio se u Rijeku, gdje je nastavio raditi na svojoj višegodišnjoj zamisli o spasiocu obale (njem. Küstenretter), brodiću bez posade kojim bi se na većoj udaljenosti mogao napasti neprijateljski brod, piše: Dražen Krajcar za povijest.hr.
Na ideju za torpedo Ivan Lupis došao je sredinom 19. stoljeća. Njegova prvotna zamisao bila je neka vrsta čamca natovarenog eksplozivom, a kojim bi se upravljalo s obale pomoću užadi. Takav čamac bez posade usmjerio bi se na neprijateljski brod. S vremenom je Lupis unaprijedio tu ideju i izradio više prototipova. Godine 1860. caru Franji Josipu predstavio je svoj prototip. Demonstracija je bila uspješna, ali austrijska mornarica ipak nije prihvatila to oružje.
Važan trenutak za daljnji razvoj torpeda bilo je upoznavanje Ivana Lupisa s britanskim inženjerom Robertom Whiteheadom, što se dogodilo 1864. godine u Rijeci. Whitehead je prihvatio Lupisovu ideju, a zatim su je znatno razvili. Primjerice, stavljen je eksplozivni naboj u podvodni dio plovila, što je torpedo učinilo podmorskim oružjem. Uvedeno je automatsko vođenje po smjeru i dubini. Prva su torpeda nosila ime Luppis-Whitehead, a izum je prva otkupila austro-ugarska mornarica. Kao rezultat uspješnog izuma utemeljena je tvornica Torpedofabrik Whitehead & Comp. Izum su potom kupili i Englezi, a ubrzo i gotovo sve veće pomorske sile svijeta. Lupis se 1874. godine povukao iz posla te otišao iz Rijeke, a umro je naredne godine u talijanskom gradu Torriggia.
Ivan Lupis dobio je od cara Franje Josipa za svoje zasluge plemićku titulu s pridjevkom von Rammer.