Evanđelje dana Lk 11, 15-26
Pošto Isus izagna đavla, rekoše neki iz mnoštva: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«
»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«
»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.«
»Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.«
Tumačenje fra Tomislava Pervana
Izgon nečiste sile iz čovjeka koja bijaše uzrokom da je čovjek bio gluhonijem povod je Isusovim protivnicima za prijepor i prigovor kako uz pomoć Beelzebula, đavolskoga poglavice, izgoni Đavla.
Oni misle da i Đavao može činiti dobre i silne stvari te time niječu Isusu izvornu moć, štoviše njegovo djelovanje i znakove koje čini u narodu pripisuju upravo toj đavolskoj, protivnoj sili. Time se izravno ogrješuju o Duha Božjega, i za takav grijeh, prema Isusovim izričajima, nema oprosta. Dok se cjelokupno mnoštvo divi čudu koje Isus učini, dotle protivnici ubacuju crv i otrov sumnje.
Prethodno je, u tumaču molitve Očenaša, Isus govorio o Duhu Svetome što ga Otac dijeli u izobilju onima koji vjeruju i mole. Međutim, njegovim protivnicima ništa Isusovo nije jednoznačno i jasno. Za njih on djeluje uz pomoć poglavice đavolskoga – samoga Beelzebula.
Beelzebul bijaše pogansko božanstvo, a za pravovjerne Židove sva su poganska božanstva bila jednostavno odreda demoni, zle, đavolske sile. I upravo je prema njihovu poimanju ovaj Isus u savezu s jednom takvom demonskom silom.
Drugi pak iskušavaju Isusa, hoće od njega nekakav vidljivi znak s neba, što je izravno u oprjeci sa zabranom: Ne kušaj, ne iskušavaj Gospodina Boga svoga! Od njega traže znak s neba, upravo ono što je Isus od samoga početka odbio kao đavolsku kušnju (Lk 9,9-12): Trebao bi ovaj Isus zloupotrijebiti Boga za magijske obrede ili praksu. Isus kao da im odgovara: Pa zar ne vidite da sam čistom Božjom silom ozdravio ovoga čovjeka, povratio mu govor i sluh? Nije li ovo bjelodani dokaz Božje sile?
Isus ih pobija čisto praktičnom mudrošću, usporedbom iz svagdanjega ponašanja, politike i društvenih odnosa. Vlada li u narodu metež, kaotično stanje, nered, građanski rat i podjela, lako se postaje plijenom vanjskih osvajača koji pustoše, pljačkaju i vrše palež na sve strane, a kuće se urušavaju.
Pa tako je i u demonskom svijetu, svijetu zlih duhova. Oni jesu hijerarhijski raspoređeni, ali nisu u sebi zavađeni, oni jesu nasilni, pokvareni, oni djeluju razorno na zemlji. A ako su u međusobnom ratu, tada nemaju budućnosti. I nemoguće je graditi život ili budućnost na nemiru, ratu, protuslovljima, kako se danas često pokušava činiti.
Potom Isus prelazi na argumentum ad hominem. Čisti i bjelodani dokaz iz prakse: Vaši su vam sami sinovi veoma učinkoviti istjerivači nečistih sila, egzorcisti. Čijom se vlašću oni služe za izgona nečistih sila? Oni će vam biti suci i presuditelji. Kao da im veli: Ja ne pripadam skupini profesionalnih istjerivača nečistih sila, egzorcista, djelujem izravno snagom Duha koja je u meni. I ako stoga ja izgonim prstom Božjim demone, onda trebate biti svjesni da je među vama samo Božje kraljevstvo.
Onda ste i vi, na svoje oči i uši, svjedoci Božjega djelovanja. Kraljevstvo je Božje tu. I ponovno im navodi sliku iz svakodnevnoga života. Svatko brani svoje. Ali kad navali jači, otme mu sve te plijen razdijeli. Isus je u kušnji u pustinji pobijedio Zloga i sad mu na ovaj način – istjerivanjem – otima plijen, sve one koje je bio zarobio i tlačio.
I kako je u Isusovu djelovanju riječ o oslobađanju od demonskih sila, odsada nema više neutralnoga stava spram Isusa. Čovjek jest ili za njega ili protiv njega. Ne vrijedi više diviti se njegovim čudesima, djelima, ne vrijedi niti diviti se njegovoj osobi, nego se treba srcem i dušom opredijeliti za njega ili protiv njega. Ili – ili. Treba preuzeti osobnu odgovornost i suodgovornost, ne prepustiti se nezainteresiranosti, ravnodušnosti, nego se cijelim bićem odlučiti za Isusa. Čovjekova nutrina mora odgovarati vanjštini i obrnuto. Nema više nikakvih kompromisa u životu ni pred Isusom.
Stoga na kraju i upozorenje spram posljedica lijenosti i nemara u životu. Tko je na sebi iskusio silno Božje djelovanje, tko se životno opredijelio za Isusa i svrstao protiv đavolskih sila, mora se dokazati u životu u svome govoru, djelovanju, podnošenju protivština. Ne smije se prepustiti lijenosti ili samozavaravanju kao da je sve jednom učinjeno, na krštenju i sl. Ne će nas spasiti krsni list ni matice. Vjernik se ne rađa, vjernikom se tek u životu postaje.
Može mu se dogoditi da se istjerani đavao vrati sa sedam (broj punine!) gorih, još goropadnijih i razornijih demonskih sila te da čovjek svrši u posvemašnjoj propasti. Demoni jesu istjerani, ali nisu uništeni. Oni traže novo polje rada. Treba ustrajati živjeti u ozračju Božje sile, Božjega Duha. Nemoguće je da posuda ostane prazna. Natura horret vacuum – pa tako i ovdje kod onoga tko je izliječen.
Treba dati svomu životu sadržaj, bježati od osjećaja praznine svagdana i besmisla, ne prigovarati sam sebi kako se ne može iznova započeti. Nema povratka na staro, treba uzeti život u svoje ruke, biti cjelovit, zaokružen. Isusovo čudo nad čovjekom nije jamstvo da će biti ubuduće pošteđen od kušnji.
Osobna kuća ne smije ostati prazna. Čovjek je ili hram Božji ili kuća Belijarova – poručit će Pavao Korinćanima (usp. 2 Kor 6). Spram Isusa nema neutralna stava, niti ga ima niti ga ubuduće može biti. Čovjek je ili za njega ili protiv njega – trećega nema. Tko ne promiče Isusovo djelo u svijetu, tko nije postao svjedokom i misionarom, taj mu škodi, on je beskoristan i u konačnici odbačen.