Ivana Granić Galić gostovala je u programu Običnog radija. Specijalizirala je kliničku psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlena je kao psiholog na Klinici za dječje bolesti u Mostaru.
Ivana Zajedno s Anom Lovrić stoji iza Instagram i Facebook profila ‘‘Laboratorij sreće” gdje donose dnevnu dozu podrške roditeljima.
“U Hercegovini koja je dosta zatvorena što se tiče odgoja bilo je teško i hrabro odvažiti se na jedan takav profil. Nastali smo iz očaja dviju mama koje su dobile djecu i nisu znale šta i kako dalje. Na roditeljstvo se nažalost jako malo sprema. Treba velika podrška za sve, za emocionalni, kognitivni djetetov razvoj. U tom trenutku života smo Ana i ja preko poruka tješile jedna drugu i odvažili smo se na taj profil u tom trenutku. U početku treba velika hrabrost, a onda treba stajati iza svake objave, objave su stručne i treba dosta vremena da se provjere i da budemo profil koji je vodilja ljudima. Dosta ljudi traži savijete i drago mi je da smo puno ljudi pomogli.“, otkrila nam je Ivana Granić Galić o otvaranju profila Laboratorij sreće.
“Radim kao dječji psiholog, kada čitam o tome rastem kao mama, kao dječji psiholog te raste i naša stranica Laboratorij sreće. Tu imam sreću da uspijevam to balansirati, dok je sigurno drugim ženama karijeristima u drugim sferama teže. Ako će nešto patiti, definitivno neće moja djeca, to mi je na prvom mjestu pa se sve ostalo posloži.“, kazala je Ivana Granić Galić o tome kako usklađuje sve svoje obveze.
Kao teške točke roditeljstva i majčinstva Ivana ističe dojenje. “Meni dojenje nije lako išlo. Moj dječak je imao gerb i karakterom je malo zahtjevnije dijete. Dojenje s njim nije bilo lako, uspjela sam se izboriti i rekla bih da je dojenje stvar glave i koliko ste uporni. S drugom curicom mi je to bilo jako lako jer je ona s temperamentom laka i prihvatila je to. Teško je ako dobijete zahtjevno dijete shvatiti da nije do Vas.“, kazala je Ivana Granić Galić.
Psihološkim savjetovanjem Ivana pruža podršku roditeljima s ciljem poboljšanja konačne kvalitete života cijele obitelji.
“Mislim da smo približili u Hercegovini dječju psihologiju i na termine se dosta čeka. Normalizirali smo smo pojam traženja pomoći. Mislim da kod nas fali jedan takav profil za odrasle da se priča o anksioznosti kod odraslih, depresiji, preplavljivanju na poslu i slično. Što se tiče dječje psihologije s toga je skinuta tabu tema. Rad s djecom se ne može raditi online, ali sa školskom djecom se već može raditi online.“, otkrila nam je Ivana Granić Galić.
“Najčešće depresija nije ono što mi zamišljamo depresijom. Kažu dijete se ubilo nitko nikada ne bi rekao da se ubilo. Budem presretna kada ljudi dođu pitati je li ovo rade dobro. Tako bi trebala funkcionirati psihologija, da reagiramo na iskrice a ne da gasimo požare na kraju. Današnji roditelji su i dalje puno popustljivi, iako se šipka zadržala u oba tipa odgoja. Ako smo propustljivi radimo krivo djeci. Ako od djece ne očekujemo stvari koje mogu nego ih žalimo, u tom ih slučaju ne štitimo nego im radimo goru stvar. Tipa običan vrtić, ako dijete s tri godine krene u vrtić i plače i Vi ga povučete kući, tada mu šaljete poruku s tobom nešto nije uredu, tamo je 16-ero djece i ti 17-ti ne možeš ići u vrtić. Taj problem se vuče tijekom razvoja i kulminira u adolescenciji.” objasnila je Ivana Granić Galić.
Cijeli razgovor gdje smo se još dotakli i teme ekranizacije kod djece poslušajte na linku ispod.