Djetinjstvo i obrazovanje
Isusovac, kardinal i teolog Roberto Bellarmino, rodio se 4. listopada 1542. u Montepulcianu, u talijanskoj pokrajini Toscani. Bio je nećak pape Marcela II. Školu je započeo u isusovačkom kolegiju u svom rodnom gradu. G. 1560. stupio je u red Družbe Isusove, a 1570. zaredio ga je za svećenika biskup Jansenius. U Louvainu je djelovao kao propovjednik i sveučilišni profesor g. 1570-1576. Bio je prvi isusovac koji je s dopuštenjem luvenskog sveučilišta u isusovačkom kolegiju javno tumačio Summu sv. Tome Akvinca.
Razdoblje teološkog djelovanja
Na želju pape Grgura XIII. od 1576. do 1588. na Rimskom je kolegiju tumačio tzv. kontroverznu teologiju. I tako je nastalo njegovo slavno djelo u kojemu se manje-više nalazi sve ono što su tada novovjerci širili i naučavali. Bellarmino je na sve to dao odgovor pravovjernog katoličkog nauka.
Kao duhovnik u Rimskom kolegiju Bellarmino je upoznao Alojzija Gonzagu za čiju će se beatifikaciju kasnije žarko založiti. Od g. 1592. bio je rektor Rimskog kolegija, a već 1594. postaje provincijal Napuljske provincije Družbe Isusove te vrši tu službu do g. 1597. kad ga papa Klement VIII. pozove u Rim za papinskog teologa, savjetnika Sv. zbora oficija te rektora Penitencijarije kod sv. Petra.
Katekizam i službe u Crkvi
Godine 1597. Bellarmino je objavio svoj glasoviti “Mali katekizam” – Dottrina cristiana breve, koji će doživjeti rekordan broj izdanja i prijevoda na strane jezike. Godinu dana kasnije objavit će veći Katekizam za katehete. Riječ je o opširnijem i bogatijem tumačenju kršćanskog nauka. Papa Pavao V. Bellarmina je imenovao članom više kongregacija, među njima i Svetog oficija te protektorom redovnika celestinaca i Zavoda Germanicuma. Od g. 1607. dulje je vremena Bellarmino upravljao svojom rodnom biskupijom Montepulciano. Bio je kao posrednik uvučen u razne sporove između Pape i nekih država. U sporu s Galileom Gallilejem, gledano s današnjeg stajališta, nije imao sreće braneći stari Ptolomejev sustav odnosa zemlje i sunca.
Smrt i proces kanonizacije
Pun zasluga, veliki je Bellarmino 17. rujna 1621. preminuo u Rimu. Prijatelji su mu u životu bili veliki i sveti ljudi, među inim kardinal Cesare Baronio, sv. Franjo Saleški. Proces za proglašenje Bellarmina blaženim pokrenut je već g. 1627., ali ga je proglasio blaženim tek papa Pio XI. 13. svibnja 1923., a svetim isti Papa 29. lipnja 1930. te crkvenim naučiteljem g. 1931.