Evanđelje dana (Mt 23,23-26)
Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.
U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Mt 23,23-26) – O. Lorenzo Montecalvo
Kada sam, u Vazmeno vrijeme, išao blagoslivljati vile jedne napuljske stambene četvrti, bio sam oduševljen kada sam vidio kako je njihova unutrašnjost uredna, čista i elegantna. Onda sam se pitao: tko zna je li i srce stanovnika također čisto i uredno te miriše li kršćanskim vrlinama? Mnogi muškarci i žene više njeguju vanjštinu vlastite osobe, nego dušu. Napast da ostavimo dojam da smo dobri, lijepi i elegantni snažnija je od čovjeka.
Jedna čitateljica SJEMENA mi je pisala kako je, do prije koju godinu, prije nego se obratila, mnogo njegovala svoje tijelo: gimnastika, trčanje, vrlo skupe kreme i pokoji dodir estetske kirurgije. Ali njezin nutarnji svijet bio je potpuno zapušten. Ali tijekom jednog marijanskog hodočašća bila je rasvijetljena da joj je glavni zadatak dovesti u red i očistiti nutarnji svijet.
Zašto toliko njegujemo vanjštinu svoje osobe? Razlog je što želimo da nam se divi, cijeni nas i ljubi svijet koji živi samo za ovozemaljske stvari. Naravno, red je lijep. Vanjsku ljepotu treba njegovati, ali ne opsesivno. Čaša, kako nam kaže Isus, treba biti čista i izvana i iznutra. Licemjerno je izvana se doimati odanim i pobožnim dok je srce puno trulih kostiju. Možemo zavarati bližnjega koji vidi samo vanjštinu, ali ne i Boga koji nas je stvorio. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja