Pregovori oko formiranja nove vladajuće većine stigli su do kritične točke te cijeli posao može biti vrlo brzo gotov, ali isto tako se sve može raspasti u trenutku. Neslužbene informacije govore da je Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i tehnički premijer koji se bori za treći mandat, popustio pod pritiskom te je spreman odreći se SDSS-a u zamjenu za podršku Domovinskog pokreta
Još uvijek nije poznato o kakvom se aranžmanu radi, ali osam zastupnika nacionalnih manjina uvijek je do sada nastupalo zajednički, u bloku, i iz njihova tabora nema nagovještaja da se tu nešto promijenilo.
Politički analitičar Jerko Trogrlić smatra da je moguća opcija da se sa SDSS-om dogovori da ne budu formalno potpisnici koalicijskog sporazuma te da svojim rukama podržavaju odluke Vlade u Saboru.
‘SDSS pokazuje korektnost u odnosu na osam godina, tijekom kojih su imali suradnju s Plenkovićem i Vladom. S druge strane pretpostavljam da će pronaći način da štite interese svoje manjine, neovisno o tome što nisu formalno dio većine’, smatra Trogrlić te vjeruje da će se pronaći modalitet u kojem će apetiti SDSS-a biti zadovoljeni.
Što bi značio dogovor o Vladi bez SDSS-a za Hrvatsku? ‘To je realnost od prvog dana i nitko nije računao na to da postoji bilo kakva druga mogućnost. Bilo je samo pitanje imamo li manjine u većini ili ćemo imati nekoga drugog aktera’, ocjenjuje analitičar.
Međutim naglasio je da u ovom slučaju nije to stvar samo SDSS-a, stvar je odnosa prema manjinama, koje će ipak biti prisutne u Vladi, pa toga problema ni nema. ‘Osim potencijalno u odnosu, i to na političkoj razini, sa Srbijom, odnosno Hvatima u Srbiji.’
Trogrlić navodi da ako SDSS bude suglasan s planom, onda je pozicija nešto bolja jer to pokazuje da su oni netko s kime se razgovara i surađuje.
‘Ako oni nisu ti koji stvaraju problem, valjda problem ne bi trebao postojati.’
U slučaju da sve manjine ostanu izvan toga, pretpostavlja se da bi HDZ i Domovinski pokret našli jednu ruku koja je potrebna da se izglasa Vlada.
Trogrlić se slaže da jedna ruka ne bi zaustavila formiranje vlasti, ali je bitno za hrvatsku političku tradiciju, koju godinama imamo, dakle za naslijeđe koje Plenković voli gajiti, a i našu sliku prema vani, da imamo uključene manjine, pogotovo zato što ćemo sada imati percepcijski, ali i stvarno nešto desniju vladu.
‘Ako govorimo o odnosu prema investitorima, Bruxellesu i svemu, nije to zanemariva stvar. Svatko tko to gleda isključivo jednostrano, kroz unutarnje političke prilike, gleda jako plošno i površno. Odnos prema manjinama je civilizacijski doseg i snažna poruka jedne zemlje. I ne bi bilo dobro da se nakon svih godina u tome napravi velik korak natrag, neovisno o tome jesu li dio većine. Odnos prema njima i način na koji će oni to prezentirati jako su bitni’, poručuje Trogrlić te dodaje da u tome smislu Plenković ima kapital odnosa i osmogodišnje suradnje s njima, u kojem očito postoji viša razina povjerenja nego što ga ima s DP-om.
Analitičaru je logično da manjine, poput umirovljeničkih stranaka, gotovo uvijek idu uz vlast jer se radi o opcijama koje štite interese neke specifične skupine. U prošlosti su, kaže, pokazali zrelost, i jedni i drugi, i nisu stvarali probleme oko tema od nacionalnog značenja. ‘Očito su znali dobiti što treba bez ucjenjivanja’, kaže.
U aktualnoj situaciji činjenica je da se odmicanje SDSS-a od vlasti događa pod pritiskom DP-a. Njima, navodi Trogrlić, treba da baš to bude rezultat njihova traženja jer su pred svoje birače stavili obećanje da će napraviti to. Ne bi im odgovaralo da Plenković sam odustane od suradnje s manjinama.
‘Domovinskom pokretu odgovara da se oni svojim utjecajem i pritiskom izbore za to’, zaključio je Trogrlić.