Ivan Ovčar, jedan od utemeljitelja i prvi ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru preminuo je u petak, 26. travnja 2024. godine, u svojoj 82. godini u Mostaru.
Iako rođen u Slavoniji, Ivan Ovčar svoj je životni i radni vijek proveo u Mostaru, ostavivši neizbrisiv trag u dvije profesionalne kazališne kuće u gradu na Neretvi. Naime, još od sredine 60-ih godina postaje član Narodnog pozorišta u Mostaru. U iduća skoro tri desetljeća, uz nekoliko manjih epizodnih uloga, postat će inspicijent ove institucije, gdje upoznaje svoju buduću suprugu Maju, tada administrativnu djelatnicu, s kojom zasniva obitelj i koja ostaje uz njega u privatnom i profesionalnom životu punih 50 godina. Ivan Ovčar surađuje s nekim od najznačajnijih redatelja toga razdoblja, poput Borislava Grigorovića, Dmitra Kjostarova, Ljubomira Draškića, Miloša Lazina, Marina Carića, Jovice Pavića, Branka Brezovca, a najplodniju i najdugovječniju suradnju ostvario je s kućnim redateljem i dugogodišnjim ravnateljem Narodnog pozorišta Mostar Ahmetom Obradovićem.
Početkom 90-ih postaje ravnatelj i jedan od najzaslužnijih ljudi za osnivanje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Na toj dužnosti ostaje punih 20 godina, odnosno do 2013. godine kada odlazi u mirovinu. U teškim i bremenitim vremenima, uspijeva skupa sa suradnicima i glumačkim ansamblom, među kojima svakako treba spomenuti stariju gardu predvođenu Antom Vicanom, Tatjanom Feher, Jozom Lepetićem i Danom Kurbalijom, kao i nešto mlađe poput Ante Tonija Pehara, Sande Krgo Soldo, Velimira Njirića Pšeničnika, Šerifa Aljića i Roberta Pehara, konsolidirati i postaviti temelje ovog kazališta. Ansamblu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, na njegov poziv, priključuju se i glumci Dragan Šuvak, Miro Barnjak, Nikolina Marić i Marija Buljan. U Mostaru će za vrijeme njegovog mandata uz pomoć, najprije Marina Carića, a kasnije i Joška Juvančića, režirati neka od najuglednijih imena hrvatskog kazališta uopće, poput Bobe Jelčića, Želimira Oreškovića, Roberta Raponje ili Nine Kleflin. Za umjetničke savjetnike (ravnatelje) u vrijeme svoga mandata postavlja Marina Carića, Joška Juvančića i Dragana Komadinu, kojima prepušta umjetnički kormilar institucije. Uz njegovanje jakih veza s kazalištima iz Hrvatske, za vrijeme Ovčarevog mandata događa se i preseljenje na današnju lokaciju zgrade HNK, te prirodno pomlađivanje ansambla. Neka od imena, koja su tada prvi put napravila svoje profesionalne uloge na pozornici HNK Mostar, postat će kasnije glumački oslonci ove institucije, poput Jelene Kordić Kuret.
Ivica Ovčar ostat će upamćen ne samo kao kazališni čovjek koji je svoj život posvetio božici Taliji, nego i kao prvi ravnatelj i jedan od utemeljitelja Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, institucije koja je zahvaljujući njemu i njegovom razumijevanju u najtežim ratnim vremenima brojnim glumicama i glumcima, ali i teatarskim ljudima općenito, bez obzira na naciju i vjeru, postala utočište i sigurna luka. Sigurno je da je pokojni Ivan Ovčar radio najbolje što je znao i mogao te da ostaje upisan zlatnim slovima kao prvi ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Ispraćaj će biti u nedjelju, 28. travnja, u 15 sati ispred Gradske mrtvačnice Bijeli Brijeg. Pokop će biti na Rimokatoličkom groblju Masline. Obitelj prima izraze sućuti od 14.15 sati u mrtvačnici na Bijelom Brijegu. Obitelj moli za tihu sućut. Komemoracija za pokojnog Ivana Ovčara bit će održana u utorak, 30. travnja, u 14 sati u amfiteatru u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače.