Na današnji dan 1992. smijenjen je s mjesta ministra obrane general zločinačke JNA Veljko Kadijević. Primarni razlog bio je neuspjeh u ratu protiv Hrvatske. Kao službena izjava razlog je bio rušenje helikoptera promatrača Europske zajednice.
General Kadijević i zločini
General Veljko Kadijević samo je jedan iz vrha JNA i Jugoslavije koji nikada nije odgovarao za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj. Za Udruženi zločinački pothvat Srbije, JNA i pobunjenih Srba u Hrvatskoj nikada nije ni podignuta optužnica. Pogotovo nije donesena nikakva presuda. To je ono što hrvatski narod čini ogorčenim.
Protiv Kadijevića, koji je umro u Rusiji, u Hrvatskoj su podignute tri optužnice za zločine protiv civilnog stanovništva – u Vukovaru, Osijeku i Bjelovaru. No sigurnost „majčice Rusije” nije dozvolila da ga se ovdje izvede pred lice pravde. I protiv Kadijevićeva nasljednika, načelnika Generalštaba JNA Blagoja Adžića također su podignute optužnice u Osijeku i Vukovaru. On je preminuo 2012, bez izlaska pred sud, a brojni su zločini počinjeni nad Hrvatima, piše Glas Slavonije.
Haški sud nije ih nikada pozvao na odgovornost, premda su krivi za ubojstvo 16.000 ljudi u Hrvatskoj. Protjerivanje 300.000 ljudi, paljenje stotina sela, brojna silovanja, bombardiranja gradova. Zatim razaranje Vukovara, koncentracijske logore, pljačku hrvatske imovine i brojna druga djela protiv hrvatskog naroda i pojedinaca.
Kada je riječ o najvišim oficirima bivše JNA, poslije JA, zbog zločina koje su počinili u agresiji na teritoriju Hrvatske osuđeni su samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Riječ je o oficirima koji su u vrijeme zločina na Ovčari bili u činu pukovnika. Dakle nisu baš usporedivi s pozicijom Gotovine i Markača u HV-u ili generala HVO-a. Bliži su usporedbi pozicija u vojnom vrhu Beograda Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, no protiv njih Hag nikada nije podnio optužnicu.
Izostale optužnice
Ratko Mladić, koji jest činio brojne zločine po Hrvatskoj, nikada nije dobio optužnicu za zločine u Dalmaciji počinjene u Domovinskom ratu. Haag je odlučio optužnicu podignuti samo za nedjela koja je počinio na teritoriju BiH. Oficiri JNA koje je Hag teretio zbog ratnih zločina u Dubrovniku, admiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar suđeni su samo za napad 6. prosinca 1991. Tada je poginulo 19 Dubrovčana. Oni su prošli poput sudionika u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom, dobili su 7 i 7,5 godina te su odavno na slobodi.
Dakle beogradski vojni vrh i cijeli zločinački pothvat u funkciji agresije na Republiku Hrvatsku, Hagu predstavljaju samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Mrkšić je osuđen na 20 godina zatvora, Šljivančanin na 10 godina i već je na slobodi. Njihove kazne za zločin Ovčare (i brojne druge zločine) bitno su manje nego Slobodanu Praljku i časnicima HVO-a.
„A u slučaju Vukovar nisu procesuirani Savezni sekretarijat narodne obrane – SSNO (general Kadijević). Zatim Komanda 1. vojne oblasti, Novosadski korpus i Gardijska divizija – njih uopće nema u optužnici. Procesuirana je samo Gardijska brigada kao jedan od sudionika napada na Vukovar. U slučaju Vukovar, dakle, biran je samo jedan segment ratnog zločina, i to bolnica, dok je napad na grad kao takav potpuno ignoriran. Postavlja se pitanje: je li to pravda ili amnestiranje JNA?“, pita se povjesničar dr. sc. Davor Marijn.
Haška pravda?
Dakle, veliki broj sudionika Udruženog zločinačkog pothvata nikad nije ni optužen od strane haškog tužiteljstva. Među onima koji nikad nisu ni optuženi su uglavnom čelnici JNA i ljudi koji su bili blisko povezani s jugoslavenskom vojskom.
Veljko Kadijević i Blagoje Adžić predstavljali su vojni vrh Jugoslavije u tom trenutku. Kroz knjige samog Kadijevića vidljivo je da je JNA uz Miloševića igrala presudnu ulogu u agresiji na Hrvatsku i bila važan kotač UZP-a. Također, i knjige Borisava Jovića i Branka Mamule, koji je iz „sjene“ imao veliki utjecaj na događanja u JNA. No iz nekog nepoznatog razloga, generali su „listom“ amnestirani od svega onoga što se događalo.
Tako je i Aleksandar Vasiljević, koji je tada bio na čelu KOS-a, bio oslobođen svake krivnje, čak je bio i važan svjedok suradnik Haaga.
Sve u svemu, pravno ispada po Hagu da su zločini u Hrvatskoj počinjeni samo na relaciji Knin-Zagreb (Milan Martić, Milan Babić). Tu je i pojedinačni zločin Ovčare, a da su Beograd, vrh JNA i Srbije – „čisti kao suza“.
To je haška pravda za Hrvate, žrtve zločina velikosrpske politike.
Izvor: narod.hr