Dr. Franjo Tuđman utemeljitelj je moderne hrvatske države i predsjednik države u najteže vrijeme ratne agresije. Njegove zasluge su nemjerljive, njegove ideje plemenite, one ostaju živjeti, premda postoje mnogi, i u njegovom HDZ-u, koji su izdali ideje dr. Franje Tuđmana.
Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju. Drugi svjetski rat provodi u partizanima. Nakon rata završava dvogodišnju vojnu akademiju. Promaknut je u čin generala, a 1961. napušta vojnu službu kako bi se, po vlastitoj izjavi, posvetio znanstvenom radu.
U Zagrebu Tuđman osniva Institut za historiju radničkog pokreta, kojemu je direktor i gdje je uzeo k sebi mladog Brunu Bušića. Zatim stječe doktorat te sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Zagreba i Hrvatske.
Već do tog vremena poznat je po svojim povijesnim djelima, u to vrijeme revolucionarnim i vizionarskim: „Rat protiv rata“ i „Velike ideje i mali narodi“. Poslije će napisati još niz radova o hrvatskoj povijesti, od kojih će neki doživjeti žestoke kritike.
Kad je 1972. godine počeo progon hrvatskih disidenata, tj. proljećara, Tuđman je proveo devet mjeseci u zatvoru, a u veljači 1981. osuđen je na tri godine zatvora i zabranu svakog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina. Kada mu je 1987. godine vraćena putovnica, odlazi više puta u inozemstvo i svojim predavanjima među iseljenicima potiče stvaranje hrvatskoga nacionalnog pokreta.
Osnivanje HDZ-a
Godine 1989. osniva HDZ – Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, Tuđman postaje predsjednik predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske, a kasnije i predsjednik Hrvatske.
Golema je diplomatska, vojna i politička zasluga dr. Franje Tuđmana u Domovinskom ratu, u koji je Hrvatska ušla sa izuzetno nepovoljnih pozicija u svakom pogledu: razoružana, napadnuta od vojske Jugoslavije, prepuna „Velikosrba“ u policiji i tijelima vlasti, diplomatski nepostojeća, demonizirana u međunarodnim odnosima još od doba komunizma, ponižena i obespravljena.
Tuđman je iskoristio domoljubni zanos velikog dijela Hrvata te je organizirao obranu Hrvatske. Zatim je ustrojio slavnu Hrvatsku vojsku i zapovjedio ono što je ostalo zapisano kao najsjajniji trenutak povijesti Hrvata – oslobodilačku akciju „Oluja“ koja je proslavila hrvatskog vojnika i donijela mir u domovini.
Franjo Tuđman umire 13. prosinca 1999. godine, iscpljen stalnim napadima i podmetanjima medija, oporbenih političara, pa i ljudi iz njegovog HDZ-a koje je on uzdignuo.
Premda su to mnogi pokušavali i pokušavaju, pa i danas iz HDZ-a, Tuđmanovo djelo slobodne i demokratske Hrvatske, dosanjane hrvatske države, ostalo je trajan spomenik liku i djelu velikana.