Već dulje vrijeme društvena i politička scena u Mostaru opterećena je prijeporima u svezi gradnje u nekadašnjoj Središnjoj gradskoj zoni, osobito kada je u pitanju nastavak gradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Mostaru te zahtjeva Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar da se na lokalitetu pored HNK gradi zgrada Islamskog centra. U međuvremenu je MIZ Mostar izmijenio zahtjev pa umjesto Islamskog centra sada traži dozvolu za gradnju Interkulturalnog centra „Mevlana“.
-Spomenute prijepore naročito u javnom prostoru i medijima potencira i potiče Muftijstvo mostarsko na čelu s muftijom Salemom ef. Dedovićem, koji je svojevremeno organizirao i višekratne prosvjede ispred gradilišta HNK Mostar te ispred Gradske vijećnice u Mostaru.—
Tako je, među ostalim, Muftijstvo javno reagiralo i na izjave koje je gradonačelnik Mostara Mario Kordić dao u intervjuu objavljenom na Radio-televiziji Herceg-Bosne (RTV HB). U spomenutoj reakciji, koja je izrazito politički i predizborno konotirana, u mnoštvu pravno i logički neutemeljenih konstrukcija, Muftijstvo iznosi i tezu kako za gradonačelnika Mostara ne postoji Mostar prije 1993. godine. Koristeći njihovu logiku, gradonačelnik Kordić se zapitao postoji li Mostar za njih i muftiju Dedovića nakon 1878. godine, ili barem nakon 1884. godine. Za razliku od muftije Dedovića koji se koristi radikalnim populizmom i manipulativno poziva na ratni kontekst 1993. godinu nastojeći pokrenuti i izazvati nacionalno ostrašćene reakcije u javnostima kojima se obraća, gradonačelnikovo pozivanje na 1878. i 1884. godinu imalo je za cilj ukazati na konkretne i provjerljive činjenice koje bi postojeće prijepore u svezi gradnje HNK i „Mevlane“ stavile u pravni i racionalni okvir.
N.B. Ovakva vrsta populizma je već opisana, kao jedna od tehnika u političkoj i medijskoj komunikaciji, gdje se društvo želi dijeliti na „mi ili oni“.
Naime, 1878. godine dogodila se ne samo aneksija BiH od strane Austro-ugarske monarhije, nego i promjena dotadašnjeg društveno-političkog ustroja i „ustavno-pravnog“ poretka. Jedno od pitanja koje je otvorila spomenuta društvena i pravna tranzicija je i pitanje statusa vakufa koje je iz okvira šerijatskog prava trebalo prevesti u ustavno-pravni poredak nove države. To pitanje ni u današnjoj BiH još uvijek nije u potpunosti riješeno, niti u ostalim državama sa sličnim pravnim naslijeđem postoji jednoznačno tumačenje pravnog statusa vakufa. Spomenimo i činjenicu da je i sama Islamska zajednica BiH osnovana unutar austrougarskog pravnog okvira.
Kao uzorna pravna država poznata po vrlo visokom stupnju administrativno-pravne uređenosti, Austro-ugarska je samo šest godina nakon dolaska u Mostaru uspostavila gruntovnicu i počela voditi zemljišne knjige. U tim se knjigama gradska parcela na kojoj muftija Dedović namjerava graditi „Mevlanu“, kao niti parcela na kojoj se gradi HNK Mostar, nikad i nigdje ne naziva „Lakišića harem“, niti ima status vakufske imovine, niti se u svojstvu vlasnika ili posjednika spomenutih parcela navodi Islamska zajednica. Podaci koji pišu u zemljišnim knjigama su pravne činjenice koje su dostupne i provjerljive. Dakle, neporeciva je pravna činjenica da od 1884. do danas ne postoji „Lakišića harem“ na tim parcelama, niti Medžlis IZ Mostar ima bilo kakvu pravnu osnovu za dobivanje u posjed ili vlasništvo traženu lokaciju.
O „historijskom pravu“ se može razgovarati u nekim drugim okvirima, ali pravne činjenice su pravne činjenice. Stoga je gradonačelnik Kordić i pozvao muftiju Dedovića, a i ovom ga prigodom poziva, da odgovori na jedno vrlo jednostavno pitanje – Temeljem kojeg dokumenta, zakona ili pravnog propisa tvrdi da bi spomenuta gradska parcela trebala pripasti Medžlisu IZ Mostar?
Kada je u pitanju pravni status zgrade HNK Mostar, odnosno, zakonitosti njezine gradnje, tu također ne postoje nikakve pravne nedoumice i nepoznanice. HNK Mostar ima važeću i pravosnažnu građevinsku dozvolu koju su izdala nadležna tijela Gradske uprave Grada Mostara 2018. godine. Dopušteno je i moguće sumnjati da je u proceduri izdavanja prve dozvole 1996. godine bilo okolnosti koje dovode u pitanje njezinu zakonitost, kao i zakonitost nastavka gradnje u skladu s izmjenama i dopunama dozvole iz 2018. godine. Ali te sumnje nikad i nigdje nisu dokazane, odnosno, nisu dobile svoju pravnu potvrdu. Upravo suprotno, postoji Odluka/Naredba Tužiteljstva HNŽ o neprovođenju istrage od 30. 3.2023. godine koja potvrđuju da je „sporna“ dokumentacija u svezi zgrade HNK „pravomoćna i izdana sukladno zakonima i zakonskim procedurama iz razdoblja kada su pojedini dokumenti doneseni“. Pored toga, postoji i Rješenje Općinskog suda Mostar o odbijanju privremene mjere osiguranja (obustava gradnje) od 11.09.2023. godine te potvrda prvostupanjske odluke od strane Županijskog suda u Mostaru 18.10.2023. godine. U okviru tužbe protiv HNK Mostar navedenu je mjeru tražio gradski pravobranitelj Almir Mujkanović.
Dakle, neporeciva je pravna činjenica da se trenutni nastavak gradnje zgrade HNK Mostar odvija u skladu s pravosnažnom dozvolom i pravnom dokumentacijom izdanom u skladu sa zakonom i zakonskim procedurama iz razdoblja kada su pojedini dokumenti doneseni te da suci Općinskog i Županijskog suda smatraju kako zahtjev za obustavom gradnje zgrade HNK nije pravno utemeljen. I to će vrijediti kao pravna činjenica sve dok neki nadležni sud, eventualno, ne odluči drukčije.
Klasičan primjer mobinga
Ovaj uvod bio je nužan kako bi se u ispravan kontekst mogao postaviti javni poziv gradonačelnika Kordića muftiji Dedoviću da prestane s mobingom prema gradskim i sudskim institucijama te tijelima i službenicima Gradske uprave. U nekoliko proteklih godina muftija Dedović javno je iznosio optužbe o nelegalnosti i nezakonitosti gradnje zgrade HNK, prozivajući i optužujući ne samo HNK nego i tijela i službenike Gradske uprave, kao i samog gradonačelnika Kordića. U posljednje vrijeme čini to i prema nadležnim tužiteljstvima i sudovima kroz očito nepriznavanje i relativiziranje njihovih odluka, javno komentiranje tekućeg sudskog procesa te prijetnje političkim i sudskim „internacionaliziranjem“.
Time ne samo da podiže političke tenzije te produbljuje međunacionalno i međureligijsko nepovjerenje u Mostaru, nego i određene djelatnike navedenih institucija i Gradske uprave stavlja pod nepotreban i neopravdan pritisak. Najbolji primjer za spomenutu situaciju je slučaj glavnog pravobranitelja Grada Mostara Almira Mujkanovića.
Kada se uzmu u obzir sve okolnosti tužbe koju je Javni pravobranitelj Almir Mujkanović u ime Grada, bez suglasnosti gradonačelnike i bez ovlaštenja Gradskoga vijeća, pokrenuo protiv HNK Mostar, nije teško zaključiti kako pravobranitelj Mujkanović u ovom postupku ne zastupa i ne brani interese Grada nego postupak vodi po nalogu i u interesu muftije Dedovića.
U prilog prethodnoj tvrdnji, među ostalim, svjedoči i javna kampanja koju su muftija Dedović i Muftijstvo mostarsko provodili nakon što je Tužiteljstvo HNŽ-a krajem ožujka 2023. godine donijelo već spomenutu Naredbu o neprovođenju istrage. Najprije je 26.05.2023. godine muftija Dedović uputio otvoreno pismo pravobranitelju Mujkanoviću i javno ga pozvao da zaustavi gradnju HNK Mostar. Više o tome može se pronaći na poveznici https://bljesak.info/vijesti/flash/mostarski-muftija-trazi-da-se-zaustavi-gradnja-hnk/421170.
Nakon toga, 14.06.2023. godine, Medžlis IZ Mostar organizirao je prosvjede ispred HNK i Gradske vijećnice. Na prosvjedu se nosio i transparent na kojem je pisalo „JAVNI PRAVOBRANILAC UZURPACIJE IZVRŠILAC?!“. (https://bljesak.info/vijesti/politika/prosvjed-zbog-izgradnje-kazalista-u-mostaru-nece-se-mirno-promatrati/423223)
Već 16.06.2023. godine održan je novi prosvjed ispred zgrade HNK na kojem su „Prosvjednici ponovili svoje ranije zahtjeve da se zaustavi izgradnja zgrade mostarskog HNK i da se Islamskoj zajednici da to zemljište za koje Islamska zajednica tvrdi da je vakufska imovina, kako bi se na toj lokaciji izgradili džamija i islamski centar“. Cijeli tekst je na: https://bljesak.info/vijesti/flash/novi-prosvjed-ispred-hnk-mostar-gradonacelnik-pozvao-na-smirivanje-tenzija/423499
Treći prosvjed dogodio se 23.06.2023. godine (https://bljesak.info/vijesti/flash/prosvjed-zbog-zgrade-hnk-ovo-je-treci-put-da-smo-izasli-izaci-cemo-i-33-i-133-put/424218).
Prosvjedi i pritisci urodili su plodom, barem kada je pravobranitelj Mujkanović u pitanju, pa je Općinski sud u Mostaru 21.06.2023. godine zaprimio tužbu protiv HNK Mostar koju je u ime Grada Mostara, ponavljamo bez suglasnosti gradonačelnika i bez odluke Gradskoga vijeća, pokrenuo Javni pravobranitelj Grada Mostara Almir Mujkanović. Ne želeći dodatno urušavati dignitet Javnoga pravobraniteljstva, suzdržat ćemo se od navođenja još nekih okolnosti koje bi išle u prilog tezi kako je pravobranitelj Mujkanović ucijenjen i natjeran na pokretanje i vođenje spomenute tužbe jer držimo kako i ovo navedeno dovoljno uvjerljivo svjedoči o tome.
Dakle, usprkos, od strane nadležnih pravosudnih tijela, utvrđenim činjenicama da je „sporna“ dokumentacija u svezi zgrade HNK pravomoćna i izdana sukladno zakonima i zakonskim procedurama iz razdoblja kada su pojedini dokumenti doneseni te da zahtjev za obustavom radova nastavka gradnje zgrade HNK Mostar nije pravno utemeljen, muftija Dedović i Muftijstvo mostarsko nastavljaju s javno izrečenim optužbama, napadima i pritiscima, a pravobranitelj Mujkanović na Općinskom sudu provodi tužbu kojom 2024. godine osporava pravovaljanost jednoga ugovora iz 1996. godine.
Na žalost, takvoj praksi pritisaka prema ustanovama, tijelima i službenicima Grada, svjedočili smo i prije muftije Dedovića. U tom kontekstu, spomenimo ovdje samo dopis kojeg je Salko Demić, tadašnji Javni pravobranitelj Grada Mostara, 20. 1.2006. godine uputio Medžlisu IZ Mostar.
Pravobranitelj Demić u dopisu/odgovoru referirana se na akt Medžlisa naslovljen kao „Zahtjev za podnošenje tužbe kod nadležnog suda radi poništenja, odnosno, ukidanja, zbog nezakonitosti“. U navedenom aktu Medžlis upućuje šest zahtjeva Javnom pravobranitelju, a pravobranitelj u odgovoru, između ostalog, navodi: „Dakle, obavještavam Vas da, uprkos Vašim otvorenim prijetnjama, insinuacijama i ultimatumima, ni po jednom Vašem zahtjevu neće biti postupljeno.“
Šesti zahtjev odnosio se na, citiramo „reviziju svih novoizgrađenih ili započetih objekata na zemljištu bivše željezničke stanice u Mostaru i njenih objekata, i to: Hrvatsko kazalište, zgrada INTEGRA – Mostar, zgrada Vlade Federacije BiH, Katoličke katedrale i drugih objekata i otuđenja zgrada i građevinskog zemljišta“. Zanimljivo je i korisno primijetiti kako se u dopisu iz 2006. godine nigdje ne spominje termin „Lakišića harem“.
Pravobranitelje Demić odgovor završava rečenicom: „Takođe, moramo istaći našu iznenađenost i ogorčenje izazvano stepenom odstupanja Vašeg podneska od standarda civiliziranog komuniciranja između institucija i ljudi u njima.“
Nadamo se i želimo vjerovati kako će i muftija Dedović i Muftijstvo mostarsko što prije shvatiti kako u gradonačelniku Kordiću i Gradskoj upravu imaju iskrene partnere za rješavanje svih otvorenih pitanja, a ne neprijatelje protiv kojih se treba boriti i na koje treba vršiti javni pritisak. Partnere s kojima će graditi Mostar u kojem se pripadnik ni jednog naroda i ni jedne vjere neće osjećati zanemaren, a kamo li ugrožen. Mostar u kojem će svi njegovi građani moći slobodno i dostojanstveno u javnom prostoru izražavati sve svoje u suvremenim demokratskim društvima prihvatljive identitete i svjetonazore.
Ured gradonačelnika Grada Mostara